Šta je novo?

Društveni sistem vrednosti u Srbiji

Blade

Advanced
Učlanjen(a)
24.11.2015.
Poruke
2.443
Pohvaljen
1.521
Zasto je kolega koga sam godinama ,,vukao na leđima,, napredovao, a ja sam ostao gde jesam, a sposobniji sam od njega, školovaniji, vredniji...???
Zasto se necija velika greška ,,gura pod tepih,, , a necija koja skoro ni nema posledice koristi da se napravi kao najveca ikad napravljena?
Zasto mi je kolega ,,podmetnuo nogu,, , a ja sam bezbroj puta pokrio njegov gresku i zastitio ga od posledica?
Zasto ne mogu normalno da zivim od plate za koju radim?
Kako to da su posle svake sistematizacije neradnici i dalje neradnici?
Zasto radim odgovoran i tezak posao koji je pocenjen u svakom smislu?
Zasto ja za slučajnu grešku budem kaznjen, a moj kolega lenčuga dobije stimulaciju za nerad?
Da li je moguće da se demagozi cene vise nego radnici?

...Samo su neka od mnogobrojnih pitanja koje svaki dan sebi postavlja radan čovek koji samo zeli da zivi od svog rada, a da nikome nista ne duguje i da nema prijateljstva iz interesa i zna da razdvoji privatno i sluzbeno. Kao pojedinci smo nemoćni da sve to promenimo i ostaje nam da prihvatimo i nekako se borimo u tom poremećenom sistemu.

Pod uslovom da administrator ne obrise ovu temu i makar bio jedini koji ce u njoj pisati...Moram da vam kazem, krivo mi je sto je tako i ljutim se.

Hvala svima koji su odvojili dva minuta svog cenjenog vremena da ovo pročitaju i još više hvala onima koji će dati svoj doprinos temi. A onima koji su ta dvoja dva minuta uzalud potrosili, pošto su shvatili da je ovo za njihov pojam glupost koja ih ne zanima, pa iz tog razloga nece nista da pisu, njima hvala najvise.

I zelim da kazem da ako administrator i stariji ovde poštovani članovi smatraju da ovakvoj temi, bez obzira na to koliko je ona prisutna u svakodnevnom zivotu nije mesto na ovom forumu, pa čak ni u ovoj rublici, neka bude obrisana, neću zameriti.
 
[url=http://beobuild.rs/forum/viewtopic.php?p=406440#p406440:2xc4ah0b je napisao(la):
Blade » Ned Sep 18, 2016 4:47 pm[/url]":2xc4ah0b]Zasto je kolega koga sam godinama ,,vukao na leđima,, napredovao, a ja sam ostao gde jesam, a sposobniji sam od njega, školovaniji, vredniji...???
Pa bice da je kolega ipak "sposobniji" :violina:
 
Legendarna animirana serija Simpsonovi koja ismeva mnoge stvari, između ostalog i amerčki način života, u jednoj epizodi prikazuje ovo o čemu pisem...Nazalost, to sada postoji i veoma usmesno implementirano u nas drustveni sistem.

http://watchcartoonsonline.eu/watch/the ... ers-enemy/

Sa tim sto se ovde, kao i u svakom ismevanju nečega i preteruje, ali je mnogo blize istini, nego preterivanju. :D
 
Majka godinama bez gresaka/zamerki radila kao sef nabavke jedne drzavne firme
Kada se promenila vlast nova partija postavila novog direktora, a novi direktor nove sefove odseka.
Na njeno mesto dosla neka klinka koja nema blage veze sa zivotom ali potpisuje sve sto joj direktor da, a moja majka radi gotovo isti posao kao i ranije + ima i nova zaduzenja.
Sve to uz duplo manju platu i konstantne pretnje otkazima i sveopstim zaje*******avanjem od strane novog vladajuceg kadra...
Pa sada ti proceni kakvi su ljudi ili jos bolje kakvi su ljudi koji ne znaju da podnesu moc/poziciju pa misle da su svi osim njih djubre...
Btw..
Doticni direktor koji je u startu bio podstanar sada ima kucu od vise stotina m2 i dva stana.
Inspekcija je bila nekoliko puta i ustanovilisu brojne nedostatke/greske u radu ali niko nije odgovarao...
 
Da li mozemo da pocnemo?
Prvorođena beba, unuka Merime Njegomir, dobila 300.000 dinara, a beba rođena u Narodnom frontu zlatnik!

Presednik Privremenog veća grada Beograda Siniša Mali uručio je jutros poklon Grada - 300.000 dinara Ljubici Njegomir Živić kao pomoć za kupovinu potrepština za njenu bebu Sonju
http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/dr ... tu-zlatnik
talentovana porodica, mala je izletela sekund posle ponoci, vec pocela da zaradjuje
da vidis brate sta je biti sposoban
 
Imam osecaj da cemo se na ovoj temi nacitati tuznih zivotnih prica.
 
Jako mi je žao što čitam o frustraciji ljudi koji trpe gorka razočaranja na poslu, bojim se da je slaba uteha koju mogu da ponudim, ali primećujem šta je svim pričama u temi zajedničko - javni sektor.
Potpuno razumem da se čovek koji želi da nikome ništa ne duguje, da nema prijateljstva iz interesa i da razdvoji privatno i službeno - oseća otprilike kao mlađi referent Dimitrije Pantić iz domaće serije. Nažalost, za ljude koji žele da se bave strukom, a da ne praktikuju razne kombinatorike, spletke i ostalo što eufemistički nazivamo "soft skills", ja ne vidim drugog izlaza do privatnog sektora.

I ja sam po prirodi jedan mali Dimitrije Pantić, ali za 12 godina rada u privatnom sektoru imao sam privilegiju da se uvek borim isključivo sa poslom, a nikada sa igricama tog tipa ko će kome da smesti. Bio sam u preduzeću gde sam za par godina izbrojao 30-40 isteranih ljudi, ali kao pripadnik tehničkog sektora nikada nisam ulazio u konflikt sa bilo kime, nikada nisam sebe doveo u situaciju da me napadaju za bilo šta, čak ni kao šefa sektora. A kada sam osetio da perspektiva firme postaje lošija, pripremio sam dugogodišnjeg kolegu da zauzme moje mesto, povukao sam se sa mesta rukovodioca, ali ostao u firmi, pa narednih godinu dana učio ono što mi je bilo potrebno da započnem novu karijeru koja će mi više prijati. Kroz samo par godina dostigao sam iste i bolje pozicije kod drugog poslodavca. Nikada se ne bih otimao za napredovanje na poziciju za koju sam ionako prekvalifikovan. Niti bih radio posao za koji sam potplaćen, da sebe dovedem u situaciju da mi je unapređenje jedini izlaz iz tunela, u materijalnom smislu.

U privatnom sektoru, makar kada su tehničke profesije u pitanju, daleko je manja šansa da će "snalažljiviji" jahati one koji više vrede. Nema tog rukovodioca koji će unapređivati poltrone na račun onih koji savesnije obavljaju posao, dok god taj posao ima ikakvog opipljivog smisla. Na žalost, u današnjem svetu previše je i poslova gde biti kulov i nečovek i nije neka prepreka za obavljanje posla... Takvih poslova čestit čovek se jednostavno treba kloniti.

Najviše mi je krivo ljudi kojima je priroda struke takva da nemaju puno mogućnosti za bežanje iz javnog sektora. U takvim slučajevima, čovek koji je slab plivač u sistemu raznoraznih intriga i talova, možda mora da razmišlja o prekvalifikaciji...
 
To i jeste najgore, što svega toga ima i u privatnom sektoru. Ja sam se u zivotu nagledao ljudi koji su napredovali najmanje zato sto su sposobni, nego zato što su ulizice. I zato sto su lojalni nadređenom za neke druge stvari koje se posla ne tiču. Poltrona sam se nagledao, a i dan danas ih gledam kako napreduju. Ne kazem ja da nema ljudi koji nisu napredovali zahvaljujuci samo svom radu i strucnosti. Ali će mnogo pre da napreduje poltron, nego radan čovek.

Nisu to frustracije, vec realnost mnogih radnih ljudi u ovom sistemu.

Pokušavao sam da se dokazem kao radnik i tovario sebi bedu na vrat. Pokušavao sam da dokazem kako sam vredan, sposoban, kako sve znam da radim, a i ono što ne znam, da uvek imam volju da naučim. I čim pokazeš da nešto znaš i možeš da uradiš bolje od svojih kolega, to se odmah uvrsti u listu tvojih redovnih obaveza. A tvoj kolega će uvek nešto da zezne i njemu se ništa od toga ne daje da radi. On radi ono što baš mora, a i to gleda da izbegne i uradi ofrlje i to se zna, ali se ništa ne preduzima, a on prima platu kao i ti. I ispada pametan, a ti ispadaš magarac i bu****. I on kad pogresi, to je normalno, šta ćeš, on je takav, ali mu niko ništa ne može kao da je Bogom dan da radi tu. A kada ti pogrešiš, nema izgovora tipa: ,,Prepterecen sam poslom, šta da radiš, desi se, svi grešimo i ostalo,...Nego dobiješ ribanje kao da si ne znam kakvu grešku napravio. A to nekad bude gore i od finansijske kazne. A sa čime nikad nisam imao problem. Uvek sam bio u fazonu: ,,Jesam pogrešio? Jesam! Kazni me 10, 20, 30%...Koliko misliš da bi trebalo. To je mnogo jeftinije nego da mi sutra kazeŠ: ,,Znaš ono kad si pogrešio, oprostio sam ti,,. ,,Hvala, jeftinije mi je da me kazniš,,, , Mislim se u sebi.

Ničiji poltron neću biti nikad, ni po koju cenu. Sansi za to sam imao mnogo, imam ih i sada. Vazno mi je da mogu mirno da spavam. Naučio sam da se čuvam od takvih, a i dan danas se nadograđujem u tom smislu. Ne mogu da budem neradnik i prišipelja, jer nisam tako vaspitan, nego sam učen da sve što u zivotu zelim, moram da postignem svojim radom i zalaganjem. Ali sa druge strane, neću da budem ničiji magarac.
 
Taj problem, kada jedan izvršilac mora da radi sve što ume, a drugi njemu ravan izvršilac ne mora ništa da radi jer nije pouzdan, viđao sam svojim očima (doveden do ekstrema) samo kada sam poslom posećivao javni sektor.
Ne kažem da to ne postoji u privatnom sektoru, mada mislim da je manje zastupljeno. Može da se desi ako je neki lezilebović doveden protekcijom visokog menadžera u privatnom sektoru. Ali tada je rešenje jednostavno, onaj izvršilac na kojem je teret posla, preći će kod drugog poslodavca u privatnom sektoru, pa će to biti najpravičnija moguća kazna lezileboviću.
Dešava se nažalost uglavnom na manje poželjnim radnim mestima, jer na zaista odgovornim radnim mestima menadžeri će imati daleko manje hrabrosti i obraza da tek tako dovedu bilo koga. U privatnom sektoru često onaj na kome je teret posla i odgovornosti može to da kompenzuje direktnom nagodbom o većoj plati. Tamo gde su svi izvršioci zakucani na istom nivou primanja ("sistematizacije"), nažalost to je tako uglavnom zato što su svi zamenjivi - i onda se kadrovanje svodi na te igre prestola i slične gadosti...
 
Savjet n znam cime s e bavis ali bjezi odatle i otvaraj svoju firmu ili dodji u polozaj da rastjeras bagru
 
U javnom sektoru teško da čovek može rasterati bagru, osim ako ne zajaše na talasu nove vlasti.
Pa ni u privatnom sektoru ne možeš rasterati bagru ako kompanijski menadžment ima drugačiju percepciju.
Samo raditi na sebi, pa se izboriti za neki novi posao koji je dovoljno profesionalan da ne može da se prepusti bagri.
 
Znas kako...Ne mozeš ti jedan i sam da isteruješ pravdu. Jedino resenje je da budeš pametniji od svih i da umeš sebe da zaštitš. Ako to ne umeš, prosto će te samleti. I ti odlazis kući umoran iz dana u dan, pošto vučeš za petoricu, a tvoje kolege idu kući pošto su se samo prošetale do posla i sačekale da im prođe 8 sati. Postoje i ljudi koji su mladi i već dodju naučeni na prvo radno mesto. I to sam imao prilike da vidim. I bolje da budeš naučen kako treba funkcionisati u ovom sistemu, nego da učiš preko svoje kičme, kao što sam ja učio. Imao sam prilike da mi mlađi kolega koji je tek počeo da radi, otvoreno kaže: ,,Mogu da radim 5 puta više od ovoga koliko radim, ali za koga? Hocu mozda da primim veću platu? Ne! Samo ću dobiti više da radim od ostalih. Onaj ko vuče, samo se više tovari,, . Dosao je naučen na prvi posao, sa 19 godina, posle Srednje skole i bio pametan za sebe.

Logično je i ljudski...Ne moze neko ko radi 20 godina i neko ko je počeo da radi juče da se poredi. Zna se ko je mlađi i ko bi trebao više da vuče. Prema starijim kolegama bi moralo da se ima poštovanje. I oni su nekada bili početnici i neko je od njih bio stariji. Pa su te i te starije kolege cenile kao vrednog i pomagale ti. Ali te nisu izrabljivale kao magarca. Ali i to je danas retkost. Danas je sistem: ,,Ko ume da se snađe, uzivace i primaće platu, a ko ne ume i misli da ce svojim radom da se dokaze, biće magarac koji vuce za sve, a platu prima kao i svi ostali,,. Bez obzira na godine staza, vrednost i zalaganje za posao. A po čemu bi trebalo da se gleda da je sistem ispravan.

Pametni ljudi su davno shvatili, što reče Bora Todorović u seriji ,,Vruć vetar,, , da je rad počeo od čoveka da pravi konja.
 
Blade, nažalost taj sistem vrednosti zasnovan na minulom radu izumire. Privatna preduzeća izrađuju anekse ugovora i umanjuju osnovnu zaradu da bi poništila efekte zakonskog obračunavanja minulog rada. Smatra se da je uravnilovka zvana "sistematizacija" prevaziđena, zaposleni treba da individualno pregovaraju sa menadžmentom o zaradi u zavisnosti od individualnog doprinosa, a formula minulog rada se smatra pogrešnom jer kretanje zarade mora da se izbori usavršavanjem i napredovanjem, a ne automatizmom proteka vremena.

Što se tiče tog sindroma "došao je naučen posle srednje škole", problem je upravo u tome što je u pitanju niže stručan posao za koji ne treba više od srednje škole. Pošto više nema društvenog sistema koji će kroz minuli rad da zaštiti ljude koji 20 ili 40 godina obavljaju isti posao (sindrom "zastavnika 1. klase"), jedini izlaz iz marginalizacije i bede je rad na sebi, dokvalifikovanje ili napredovanje.

Iz mog skromnog iskustva, poslovi koji se mogu obavljati sa navršenom srednjom školom su uglavnom takvi da čovek kroz par meseci može biti u potpunosti obučen za posao, a kroz najviše par godina već je zreo i da preuzme rukovođenje odeljenjem ili sektorom koji je sačinjen od takvih ili sličnih izvršilaca (ako pokazuje liderske sklonosti). E sad, ako tu postoji generacijski jaz od 10 ili 20 godina, biću grub, usudio bih se da kažem da je u tom slučaju često sam sebi kriv stariji kolega, koji se zaglibio tu gde se zaglibio i nije na vreme prošao na sledeći nivo...

Nažalost u današnjem svetu nije dovoljno umeti rintati za petoricu, već je daleko bitnije umeti pokrenuti tim od pet ljudi, pri čemu nije nikakav problem ni ako pokrećeš petoro marljivijih i kvalitetnijih od sebe! To je prosto ono što današnji mladi bolje shvataju, nije bitno da li si šupalj već da li umeš da prezentuješ rezultat tima kao svoj rezultat. Stariji koji su naviknuti da budu individualni igrači jednostavno moraju da se na vreme usavršavaju i osposobljavaju, pre nego što budu zgaženi. Na primer, onaj koji radi za petoricu bolje će to naplatiti ne ako fizički radi za petoricu, već ako ume pomoću računara da to završi za jedno radno vreme.
 
Treba nauciti pravila igre pre svega i onda se ponasati shodno njima. Jedini nacin da opstanes i napredujes kad je sistem truo iznutra.
 
Spatiotecte, ne bih da nepotrebno budem ličan, pošto se nismo upoznali ali voleo bih i da ti prezentuješ (kao "povratnik", ako sam dobro razumeo?) kako izgleda tvoj susret sa "našim" sistemom. Da li u ovaj naš sistem ulaziš kao preduzetnik, ili kroz javni sektor, ili kako već...? Da li ti deluje da je sve OK ako čovek vlada pravilima igre?
 
Stanislave,
Svidelo se to meni, tebi, nekom trecem forumasu ili ne...Čovek je u pravu i sve je jasno i kratko rekao u jednoj rečenici.

Ja sam za to da radnici budu placeni prema doprinosu. I to je ispavan sistem. Ne moze da se sakrije koliko neko radi i koliko ne radi. To je vidljivo vrlo jasno, samo ako onaj ko bi trebao hoce da vidi. I da vidis kako se izvrsi diferencijacija na lenčuge i na radne ljude. I lenčuge bi imale izbor. Ili da budu radni ljudi ili da budu odbačene kao društveni škart umesto što napreduju. Ali da bi se to implementiralo u ovaj nas sistem, mnogo stvari bi trebalo da se dovede u red.

Veruj da nista nisu bolji ni ljudi sa fakultetom. Za Srednju skolu sam samo dao primer. Kada neko dodje i kaze mi: ,,Meni je fakultet sluzio samo za produzenje zezanja i uzivanje,, , jasno mi je da je taj sve imao od mame i tate i da je snob koga ne da boli du.e da počne da radi, zarađuje i stvara, jer ga je sve vec čekalo. Mislim da stambeno pitanje i ako ne dobro, onda bolje od proseka plaćen posao. I taj isto dodje naučen, na još bolji posao od ovog sa Srednjom školom i ista priča.

Svakog čoveka bi trebao da ,,čeka,, posao kada zavrsi školovanje, ali vidis i sam da ima mnogo ljudi sa fakultetima koji nemaju posao i rade neke koji ne da mogu da se rade sa Srednjom, nego mogu sa Osnovnom školom, jer nemaju izbora, pošto moraju nešto da jedu. Ali to nisu oni koji su tokom školovanja imali sve kao ovi iz prethodnog pasusa, nego ljudi čiji su se roditelji odricali i čega ti trebalo i čega ne bi da bi im plaćali školovanje, pa kao takvi neuticajni, nisu mogli da ih zaposle na radno mesto u njihovoj struci, nego eventualno na neko za koje im taj fakultet uopšte ne bi trebao ili ne mogu ni na to.

Ali to što je neko zavrsio fakultet ne znaci da je on vredan, pošten, kulturan, pametan i sposoban. Znam MNOGO ljudi zavrsili fakultete, a vece su sirovine od neobrađenog debla drveta. Onda imaš poslove koji se jednostavno ne uče iz knjige. Nego u praksi. To sto je neko zavrsio fakultet, ne znaci da odmah moze da bude rukovodilac nekog sektora. A u praksi je često tako. I to je jedan od razloga zasto nam je ovako kako je. Ne moze bas sve da izračuna i projektuje na racunaru. I opet se vracamo na ,,malog Dimitrija Pantića,, koji rinta za petoricu, tj. konj je toj ostaloj petorici. Umesto da njihov rukovodilac primeti kakvo je stanje stvari i dovede u stanje da svi jednako rade, ako su im vec ista radna mesta, on okrece glavu, jer ga mozda ne interesuje, mozda je sa Đurom(jednim od te petorice) privatno dobar, mozda mu se neki drugi od te petorice uvukao gde treba, itd. A kada bi se radilo po učinku, pa kada bi ,,Pantić,, primao vecu platu od svih, da vidis kako bi bilo drugacije.

A ovo što si rekao, naravno da je tačno i često u praksi. Da umes da ideju svog podređenog prikazeš kao svoju i za sebe skupiš poene na taj način. Naravno da sef nece reci da je to predlozio Blade ili Stanislav, nego da je to predlozio on.

Umeti da organizujes tim ljudi, a da ima rezultata i da niko nije ni gospodin, ni konj, a posao se zavrsava je velika umetnost.
 
[url=http://beobuild.rs/forum/viewtopic.php?p=406561#p406561:uolyk6z0 je napisao(la):
stanislaw » 19 Sep 2016 01:28 pm[/url]":uolyk6z0]Spatiotecte, ne bih da nepotrebno budem ličan, pošto se nismo upoznali ali voleo bih i da ti prezentuješ (kao "povratnik", ako sam dobro razumeo?) kako izgleda tvoj susret sa "našim" sistemom. Da li u ovaj naš sistem ulaziš kao preduzetnik, ili kroz javni sektor, ili kako već...? Da li ti deluje da je sve OK ako čovek vlada pravilima igre?

Nisam povratnik posto nisam rodjen u Srbiji, pre mu dodjem kao neki "dosljak" iz daleke provincije. :D
Moje iskustvo nije merodavno posto nemam dodira sa nasim sistemom u Srbiji.

@Blade
Inace ova tema ne samo sto vazi za Srbiju vec komotno i za mnoge druge zemlje. Ovo sto citam ovde nije nista drugacije ili gore od onog sto sam video u Francuskoj tako da mislim da ne trebamo da se zavaravamo, pare i veze su presudna stavka u svakom sistemu i vaze za globalna pravila svuda u svetu i treba se pomiriti sa tim cinjenicama.
Primera radi 1500 evra u francuskoj je isto sto i 300 evra u Srbiji, crkavica sa kojom mozes jedva preziveti, a za pozicije od 5000 evra u Francuskoj odnosno 1500 evra u Srbiji se tesko mozes izboriti znanjem ili nekim svojim kvalitetima.
 
Naravno, taj sistem nije ,,nas proizvod,, , nego je dosao za Zapada, kao i mnoge druge loše stvari.

U privatnom sektoru treba neko radno mesto...Prijavimo se nas trojica i čija je veza najjača, taj će dobiti posao. A u državnom se obiđu svi stolovi i tamo gde moze da se stavi još jedna stolica, stavi se i tako se neko zaposli. I posle kako ima mnogo neradnika u drzavnoj firmi? Pa eto tako. Ljudi to čak i ne skrivaju nego otvoreno pričaju.
Meni je, verujte mi, drago, kada mi neko kaze da ima posao na kome ne mora ,,dušu da ispusti,, , a ima solidnu platu, a još mi je draže kada mi neko kaze da ima isti takav posao, a ima platu od koje moze normalno ili odlično da zivi. Sa tim sto bi to normalno zivljenje trebalo da bude za svakog zaposlenog čoveka u ovoj zemlji. A to što ovaj sistem dozvoljava da budemo robovlasničko drustvo je tek za polemiku.
Nisu svačiji standardi isti, kao ni svačije zelje, ali šta je normalan zivot to se i tek kako zna, bez obzira na nečije zelje i standarde. A prosečna plata u Srbiji je mnogo ispod one koja je potrebna za normalan zivot jedne porodice.
 
Imam samo jednu dopunu: ne slažem se da je u Srbiji nemoguća misija izboriti se za pozicije od 1500+ evra svojim znanjem ili kvalitetima. To kažem iz sopstvenog iskustva, na dva potpuno različita posla u dve potpuno različite firme u Beogradu. Počne se sa 500-900 evra pa se dogura do dvostruko ili trostruko toliko.

Kako se dođe do takvog posla? Preko poznanstava još iz vremena srednje škole ili fakulteta. Ništa tata, mama i familija, već ljudi iz generacije koje upoznaš tokom školovanja. To naravno nisu poznanstva iz kafića ili kluba u podrumu faksa, niti iz Saveza studenata, već ekipa sa kojom konkretno radiš studentske projekte koji se tiču struke a ne politike. Ako si dovoljno lud na primer, da kao student na faksu potpuno spontano držiš javne pripreme za neki kolokvijum, kroz desetak godina će se par desetina ili čak stotinak ljudi prisetiti ko si i šta si.
A jednom kad uđeš u pravu firmu, za nekoliko godina plata može da se udvostruči ili utrostruči recimo ako impresioniraš strance iz menadžmenta, ako naučiš njihov jezik dok radiš u firmi itd. itd. Pogotovo u današnjim firmama gde se lako dobijaju internacionalne dužnosti.

Naravno bitan je i izbor karijere koji mlad čovek napravi negde oko 18. godine. Možda je čovek tada premlad da kalkuliše kako će i od čega samostalno živeti, ali malo preduzimljivog duha u razmišljanju već tada nije naodmet. Fakultet jeste privilegija u neku ruku, ali u ovoj zemlji državni je još uvek najpovoljniji, sa sve budžetskim studiranjem, studentskim standardom, domovima, menzama... Doduše samo ako student ima zavidne radne navike i ne grozi se "neverovatnih" podviga kao što je studiranje u roku...

Ukratko, ne mora se u životu sve kupiti, potplatiti ili plemenskim vezama iskamčiti, nešto se čak i u ovoj našoj jadnoj Srbijici može zaslužiti. Pitanje je samo ima li pojedinac ludačku volju da savlada prepreke i okrene sistem u svoju korist.
 
Znači opet imaš vezu. Svog druga sa fakulteta ili srednje škole, koji te je pogurao. Ti si mozda najbolji, ali ne bi mogao da imaš priliku da dokazeš da nije tvog druga koji te je podrzao i doveo tu. I opet imaš tog druga kao zaleđinu.

Podeliću sa vama jednu priču...U Srednjoj školi sam imao druga koji je bio pre svega mnogo dobar čovek, odličan učenik, vredan, pomagao svima i većina nas ga je zbog toga veoma poštovala. U odeljenju je bilo malo onih koji su odskakali od radničke dece što je većina nas bila, pa smo se kao takvi iz slične priče svi uglavnom dobro razumeli i slagali. Ali je bio mnogo ispod nivoa radničkog deteta(nije imao ni nešto najosnovnije), što se videlo po veoma staroj garderobi, nemanju para za uzinu, natečenim rukama od posla, pošto je on još za vreme srednje škole morao da radi itd. Posle srednje škole sam čuo da je upisao fakultet, ali je morao da napusti, pošto njegovi roditelji nisu imali para da ga školuju. A da je imao start kao bilo kod od vecine nas, dogurao bi daleko vise. Ali on nije imao ni priliku za to. Ne znam šta se dalje desilo sa njim, ali se nadam da je uspeo da nadje neki posao koji moze da radi i sa srednjom školom, a da zaradi pare da moze da plati školovanje koje je započeo i da je uspeo u zivotu, pošto je to zasluzio.
 
Bot se buni da je sistem nepravedan, koji megalol. Pa preostaje ti samo jedno, da ih sje*******es iznutra :)
 
Da, činjenica je da je veliki jaz u šansama između onih koji imaju i koji nemaju fakultet, i kod nas i svuda u svetu. A kod nas to još mnogo jače boli zato što ispada da sa kvalifikacijama iz srednje škole čovek ne može da izbori pristojnu egzistenciju.

Ipak smo mi u tom pogledu bili relativno pravedno društvo, recimo i seljačka deca su imala npr. mogućnost da stiču akademsko obrazovanje na vojnim školama, pa su se oni dalekovidiji već recimo od sredine osamdesetih otkačinjali od JNA i prelazili na uspešne karijere u civilstvu... Čak i danas vojne škole igraju tu ulogu a vidim da se prelazi na zapadni sistem po kojem se skraćuje "obavezno" trajanje oficirske službe a program studija prilagođava kasnijim karijerama u civilstvu.
Generalno za najodlučnije još uvek postoje razni putevi i opcije, a sva je sreća da su nam državni fakulteti još uvek najbolji koje imamo. I u toj "privilegovanoj" populaciji koja završava fakultet suviše je nažalost onih koji ne nalaze apsolutno nikakav put ka karijeri. To je razumljivo s obzirom na to koliko struka je u ovoj zemlji ekonomski potpuno zamrlo, ali ipak dosta krivim i studente koji se na studijama slabo snalaze i dok imaju mogućnost da studiraju. Student koji tokom studiranja nigde ne pronalazi prilike za praksu (iako one u toj struci možda postoje) već je pola luzera. Naravno postoje struke sa neizbežnom robijom u vidu dugotrajnog stažiranja, ali postoje i one koje se traže na tržištu i gde već kao student čovek može ponešto da raducka u struci.
Ukoliko je neko u situaciji da porodica teško može da mu podrži studiranje, a pritom je sam izabrao da studira struku za koju nema tržišta, taj maltene sam sebi jamu kopa.
 
ja bih vam samo svima skrenuo paznju da "drustveni sistem vrednosti" nije samo gde radis, ko te zaposlio, kakav je sef i kolika ti je plata. obzirom na sadrzaj postova i tematiku o kojoj se diskutuje mozda je prikladniji naziv teme "stanje u javnom sektoru u srbiji" (kapiram da preterujem sa svojim sugestijama preimenovanja tema ali me nervira kad neko stavi temu jabuka pa pise o kruskama).

ma koliko se neko upinjao da izjednaci stanje u privatnom i javnom sektoru to je prosto nemoguce, radi se o dva paralelna sveta sa potpuno drugacijom zivotnom problematikom. budite makar korektni prema radnicima jure, gradjevincima, kasirkama.. i nemojte ih stavljati u isti kos sa salterskim sluzbenicima i raznom drugom administracijom. mislim da je to vrhunski bezobrazluk.

sto se tice same naslovne teme "sistem vrednosti u srbiji" problem je mnogo dublji i ozbiljniji od stanja u javnom sektoru i iznosa prosecne plate. Vecina je odavno pomislila da je valjanje u blatu jedini izbor i da je svako ko to ne prihvata strani placenik i domaci izdajnik. posledica je masovna emigracija onih koji bi da ne zive u blatu te sporadicni povratak "povratnika" kojima takav ambijent prija. ako se ne desi nesto sto ce drasticno da promeni taj trend epilog je poznat, nestanak
 
[url=http://beobuild.rs/forum/viewtopic.php?p=406601#p406601:bwg2j9mt je napisao(la):
ftj » Pon Sep 19, 2016 7:15 pm[/url]":bwg2j9mt]Bot se buni da je sistem nepravedan, koji megalol. Pa preostaje ti samo jedno, da ih sje*******es iznutra :)

Dva pitanja za tebe:
1. Jesi se meni obratio?
2. Pod uslovom da jesi, odkud ti to da sam ja bot?


Stanislave,
Slazem se od reči do reči.


Razgrađevinaru,
Polako, prećićemo i na druge priče koje obuhvata naslov ove teme, ovo je samo prva koje smo se dotakli. Naravno da naslov teme obuhvata još što šta. Ne preteruješ, ali nema ni potrebe da se nerviraš. Svaka dobronamerna primedba, ispravka i sugestija je uvek dobrodošla.
Da li pričali o radnicima na gradilištu, kancelarijskim ili salterskim sluzbenicima, nekom trecem...Svuda imaš radnike i neradnike. One koji moraju da rade i one koji primaju platu na racun tih koji rade, a imaju ista radna mesta. Svuda se nekome moze da bude neradnik, posto je nas sistem takav kakav je. Što se mene tiče i na neku drugu temu koju obuhvata naslov, mozemo da pređemo, ti ako imaš sta da počneš, samo izvoli.
 
Vrh