Postod kole » Ned Apr 22, 2018 9:11 pm
Evo i ja konacno malo da pokusam ponovo da napisem nesto smisleno. Uzimajuci ovo " ponovo " s rezervom, jer bi to znacilo da sam ikad pisao nesto smisleno.
Elem. Kao neko ko vec skoro dve decenije zivi na relaciji Minhen-Beograd sa prosekom od pola godine u jednom i pola godine u drugom gradu, citajuci ovu diskusiju dobih zelju da napisem svoj stav na tu temu. A tema je sve drugo samo ne tako jednostavna kako to neki dozivljavaju. I ne nije nista crno belo.
Na pocetku da razbijem jedu iluziju koja se u startu namece, a to je " Gastarbeiter u pezurativu ". Za 20 godina koliko redovno odlazim u Minhen, ja nisam uopznao niti jednu osobu u Srbiji da mi se nije obratila u pezurativu kad je saznala da sam vrlo cesto u Minhenu. Bez obzira sto itekako radim poslove i u Beogradu i skoro po vise od pola godine, svake godine, provodim u Bg. Dakle ni jednu, jedinu. To je cinjenica. Da, odlazak u inostranstvo jeste vrsta stigme. Sta je uzrok tome, ja stvarno ne znam? Da, ima ljudi koji dodju iz inostranstva pa se bahate kod nas, ali u medjuvremenu kod nas je toliko bahatih, da to odakle oni dolaze, i da li im bilo sta daje za pravo da se bahate je sustinski potpuno nebitno.
Kultura vs nekultura.
Na zalost iz mog iskustva procenat bahatih morona je u dlaku isti kroz citavu ljudsku populaciju, ali " od svinje ne mozete napraviti trkackog koja, ali mozete napraviti vrlo brzu svinju " je procenat bahacenja bahatih morona ( bar u Nemackoj ) sveden na minumum, kroz vrlo restriktivne mere. Ono za cime nasa drzava vec skoro tri decenije vapi. Medjutim za razliku od nasih nakrivo nasadjenih ljudi, ja garantujem da je veom veliki deo nemacke populacije izuzetno ksenofoban. Ko god kaze da se u inostranstvu oseca kao kod kuce, taj prosto laze. Bar ja nisam upoznao do sad ni jednog koj je iskren u tim tvrdnjama. Upoznao sam gomilu istinski dobrih ljudi, s kojima bi otisao i na Mars ako treba, ali sam upozano i onu drugu sortu ljudi koju kad upoznate gubite svaku nadu u covecanstvo. No da se vratimo problematici iseljenja.
Sta to znaci za nas, sta to znaci za njih?
Kao prvo, masovno iseljavanje ljudi iz nase drzave, koje poprima oblike velike seobe, u svojoj osnovi ima tri vrlo ruzna uzroka.
Kao prvo, obican covek ( radnik ) u Srbiji je ponizen do same sustine svog postojanja. Da, istina je da je jedan perac prozora iz Minhena, vrlo vise cenjen kao covek i kao radnik, nego sam inzenjer u nasim preostalim institucijama. Te nase " ja sam gazda " su dovele do toga da narod bezi odavde.
Druga stvar je susta egzistencija.
U jednoj iole uredjenoj drzavi vi necete biti ostavljeni na ulici da krepavate kao pseto. Ako se povredite dobicete medicinsku pomoc, ako ostanete bez novca dobicete finansijsku pomoc, ako vas izbace na ulicu dobicete pravnu pomoc. Svakako ovde pricam o uredjenim drzavam u kome socijalna zastita ima smisla. To su prvenstveno evropske " zapadne " drzave. Narocito Nemacka, Austrija, Svajcarska, Norveska itd. Ujedno i omiljene destinacije.
Treci problem o kom se malo prica je to, da ova, a i prethodna vlada to upravo i zele. Ti gastarbajteri su izvor velikog prihoda za nasu drzavu. To je kolac kog se oni nece odreci. Ja sam doneo gomilu para i ostavio u Srbiji. I kad kazem gomilu para to i mislim. Drzava mora da ima neki devizni priliv i gastarbajteri su cista lova. Bez muke, bez planiranja, bez kopanja po blatu. Da li iko misli da bi drzave bivse Jugoslavije iole opstale bez tih rodjaka po inostranstvu? Nasa privreda je lakrdija, kako na mikro, tako i na makro nivou. Pa uostalom jos je drug Tito shvatio potencijal tih gastarbajtera.
Ipak na zalost odlazak mladih, sposobnih ljudi u inostranstvo narocito u ovom obimu za posledicu ima i negativnu selekciju. Paradoksalno, ali za vreme koje sam proveo u Minhenu sam posmatrao, transformaciju populacije dva grada. Minhena, iz vrlo ruznih mamlaza, seoskog karaktera u vrlo lepu i dobro obrazovanu ( na zalost indoktriniranu ) populaciju. Kod nas sam posmatrao upravo obrnuti proces. Populacija vrlo lepa, pametna, se pretvorila u rulju, izbecenih pogleda i govedjih glava. I ne nije da se moja generacija deformisala od starosti, veliki broj nase omladine je prosto rulja, bez pocetka i bez kraja, a u sredini nista. I znam da cete me sad opljuvati, ali ko iole gleda oko sebe zna vrlo dobro o cemu pricam.
Na zalost to ce po nasu drzavu i drustvo imati posebno katastrofalne posledice i one se vec sad u svakom aspektu zivota osecaju. Prosto osim pukog prezivljavanja i mitova o slavnoj proslosti, drzava mora biti u stanju da ponudi ljudima osnova za normalan zivot. Znate, jedan invalid u kolicima u Minhenu nece imati nikakav problem da udje u bilo koju zgradu, prevoz, prodje bilo kojom ulicom, ode na bilo kakvu manifestaciju. Kod nas, pa pogledajte samo temu " bahato parkiranje ". To se kod nas prozima kroz sve sfere zivota. Ko god da ste, sta god da ste, vi cete u nekom trenutku biti diskriminisani i to na vrlo ruzan nacin. To je cinjenica i nije pitanje ni pola, ni verskog ubedjenja, ni polnog opredeljenja, pa cak ni partijskog opredeljenja.
Ono " zivot " tamo vs ovde.
Podvuceno, ipak ja do danas nisam uspeo da donesem konacan zakljucak, da li je " preko " bolje, ili " u raju je lepo, ali u paklu je ekipa ".
Definitivno u Minhenu je zivot u svakom aspektu laksi i humaniji, ali da kazemo, u Nemackoj imate sve sto vam je potrebno za normalan zivot i tek po nesto sto vam nije potrebno za normalan zivot, u Srbiji imate dosta toga sto vam je potrebno za kako tako normalan zivot, ali imate i sve sto vam apsolutno nije potrebno za normalan zivot. Tamo si covek, ali ovde su boje jos uvek intenzivnije. Ipak " ukusi su razliciti " rece djavo i sede u koprive.
I za kraj, samo jos jedna cinjenica. Veliki broj ljudi koj poslednjih decenija odlazi u inostranstvo, odlazi tamo zauvek. Oni ce tamo osnovati porodice. Njihova nostalgija nece biti razumljiva njihovoj deci. Njihova deca se nece osecati srbima. To je za nasu naciju nepovratan gubitak, a za te, neke " bolje " drzave, veliki zgoditak. Odlazak ljudi je tihi genocid, i posledice toga se nikad nece zaleciti...