Šta je novo?

Beogradska groblja

Goldstein

Higher intermediate
Učlanjen(a)
31.08.2008.
Poruke
1.694
Pohvaljen
6
Lokacija
Beograd
To je Glavni ispracajni objekat, prema planu dia Mirjane Lukic koja je uradila plan i sve projekte arhitekture groblja "Orlovaca" (od 1986. do 2007.) i predstavlja deo glavnog ispracajnog trga na groblju.

projekat:
10h2i39.jpg


15oie1f.jpg


u izgradnji:
rac9bn.jpg
 
Bilo bi odlično da napravimo takve ispraćajne objekte na svakoj značajnoj raskrsnici u zemlji. Grobalja nikad dosta. Katastrofa.
 
Meni se svidja.. :)

Cak bi bilo dobro da ovi iz SPC pocnu malo da grade takve crkve.. :|
 
београд је већ сада окружен разним гробљима који заузимају добар део града. шта ће бити у будућности, сам бог зна.
ако се не варам, планирају да прошире и ново бежанијско, већ сада је оооогромно, какво ће бити после, могу само да замислим...
 
Dozvolicu sebi da budem malo off topic, ali kad se vec raspravlja o grobljima... :D Bezanijsko groblje se stalno povecava, ali ono sto sam cuo jeste da ono mora da se prosiruje tako da zadrzi oblik cveta koji sada ima kada se posmatra iz vazduha. Moze li neko da potvrdi ovo, posto sam to samo nacuo?
 
Pa groblje je mesto poput trga,pijace,bolnice...potrebno i živima i mrtvima... Šta god da sam ovim hteo da kažem :D Možda je i najbolje što su ova novija na obodima grada a opet blizu.Strašno bi bilo kad bi na groblje da bi obišao nekog dragog išao u Vrčin npr.
 
bgexplorer":30ud5g51 je napisao(la):
Pa groblje je mesto poput trga,pijace,bolnice...potrebno i živima i mrtvima... Šta god da sam ovim hteo da kažem :D Možda je i najbolje što su ova novija na obodima grada a opet blizu.Strašno bi bilo kad bi na groblje da bi obišao nekog dragog išao u Vrčin npr.
Brže ćeš stići iz Centra u Vrčin nego do orlovače.
 
bgexplorer":uv37w2h5 je napisao(la):
Pa groblje je mesto poput trga,pijace,bolnice...potrebno i živima i mrtvima... Šta god da sam ovim hteo da kažem :D Možda je i najbolje što su ova novija na obodima grada a opet blizu.Strašno bi bilo kad bi na groblje da bi obišao nekog dragog išao u Vrčin npr.
Pa zato i postoje groblja na raznim lokacijama, da bi se ljudi sahranili sto blize porodici.
 
bgexplorer":2lejfsyr je napisao(la):
Strašno bi bilo kad bi na groblje da bi obišao nekog dragog išao u Vrčin npr.
Да станем и ја у одбрану Врчина...:lol::lol::lol:...аутопутем се лако и брзо дође до Врчина...поготову добрим колима...ласта је нешто друго...једна ласта не чини пролеће! :):):)
 
Nadležni planiraju povećanje broja slobodnih grobnih mesta
Beogradska groblja se proširuju
2h4ffxv.jpg

Mesta za one koji za života nisu razmišljali o smrti, već godinu dana, ima samo na Orlovači, Lešću i Zbegu. Od kad je popunjeno Novo bežanijsko groblje, malo-malo se proširi neka glasina da su i na njima mesta pri kraju. Gunđaju svi, a posebno Novobeograđani kojima su grobovi bližnjih udaljeni po 30 kilometara. Nadležni poručuju da nema razloga za brigu. Novo bežanijsko groblje se već širi, a u planu je i izgradnja još jednog gradskog groblja.

U Direkciji za gradsko građevinsko zemljište i izgradnju kažu da na Novom bežanijskom groblju, Orlovači, Lešću i Zbegu, u skladu sa Detaljnim urbanističkim planom, svake godine prave od pet do 8.000 novih grobnih mesta. Prema važećim planskim dokumentima na svakom od njih, pa i zatvorenom Novom bežanijskom, još ima slobodnog prostora koji čeka da bude isparcelisan.
- Na Novom bežanijskom groblju se već prave nova grobna mesta na jednoj parceli, a druga se priprema za izgradnju. Do kraja godine bi na njemu trebalo da bude gotovo 1.000 novih grobnih mesta, tako da će tad ponovo da bude otvoreno. Osim toga, na njemu su slobodne i tri velike parcele na kojima može da se napravi oko 3.000 mesta. Pošto se tehnička dokumentacija za to radi, i ona će biti gotova narednih godina - kaže Nenad Bajić iz Direkcije za gradsko građevinsko zemljište i izgradnju.
Novo bežanijsko groblje je otvoreno pre 34 godine. Zauzima površinu od 97,2 hektara i na njemu je do sada sahranjeno oko 62.000 ljudi. Pošto je na Novom bežanijskom groblju u proseku popunajvano oko 1.000 grobnica godišnje, po okončanju planiranih poslova bi na njemu moglo da bude mesta naredne četiri godine. Osim toga, do kraja godine bi trebala da bude gotova i dokumetacija za jedno, potpuno novo, gradsko groblje. Iako su gradski čelnici odlučili da ga prave još pre dve godine, zasad je jedino poznato da će se nalaziti naspram Novog bežanijskog i da će zauzimati površinu od 60 hektara. Grobna mesta na njemu će se raditi u fazama, a od Novog bežanijskog groblja će ga razdvajati saobraćajnicom T6, bulevarom koji povezuje Autoput i Vojvođansku ulicu i vodi ka budućem mostu u Zemunu. Zbog nerešenih imovinsko pravnih odnosa, deo ovog bulevara od Bežanijeke kose do Vojvođanske ulice nije završen. Iz istog razloga se ne može predvideti kad bi moglo da bude otvoreno potpuno novo groblje na Bežanijskoj kosi. U javnom preduzeću „Pogrebne usluge“ kažu da bi prva sahrana na njemu mogla da bude najranije za dve godine.

Groblja
Novo groblje je osnovano 1886. godine. Pošto su na njega prebačeni i posmrtni ostaci Beograđana sahranjenih na Tašmajdanu, već pred Prvi svetski rat je postalo malo za potrebe grada. Odmah za njim otvoreno je Topčidersko, Zemunsko, Banjičko i Staro Bežanijsko groblje, dok Centralno postoji od 1939. godine. Poslednjih godina na teritoriji grada otvorena su i četiri nova groblja - Bežanijsko groblje, Lešće, Orlovača i Zbeg.

Grobna mesta u izgradnji
Novo Bežanijsko 1.000
Zbeg oko 2.000
Orlovača oko 1.000
Lešće oko 1.000

30m8xah.jpg


Izvor: Blic
Link: http://www.blic.co.yu/beograd.php?id=45993
 
Neke stvari sa Vikipedije:

Ново гробље (Београд)

Ново Гробље се налази у Рузвелтовој улици у Београду. Настало је 1886. године, као треће гробље у Београду за сахране по хришћанским обичајима. Године 1893. подигнута је гробљанска црква Св. Николе, по пројекту Светозара Ивачковића. Иконостас цркве дело је Стевана и Полексије Тодоровић, а фреске Андреје Доменика.

23j677q.jpg


Први меморијални споменик на Новом гробљу је Српска костурница, изграђена 1907. године, у којој су са Старог ташмајданског гробља, код цркве Св. Марка, пренети посмртни остаци ратника из српско-турских ратова 1876-1878. године и српско-бугарског рата 1885. године и налази се у близини цркве Св. Николе. Посебну знаменитост Новог гробља чине војничка гробља где су сахрањени погинули у балканским, Првом и Другом светском рату. Овде почивају припадници српске и савезничких армија, али и ратних противника Србије, па се као посебне целине издвајају француско, руско, италијанско, аустро-угарско, бугарско, немачко и енглеско војничко гробље. Такође овде су сахрањени београђани погинули у бомбардовањима Београда априла 1941. и априла 1944. године.

Почетком тридесетих година подигнута је и модерна мртвачница у неовизантиском стилу по пројекту архитекте Рајка Татића.

Оно што меморијално-просторну и споменичку целину Новог гробља издваја као значајну културно-историјску појаву, јесте изузетно богатство скулптурних споменика, дела српских и југословенских вајара, од најстаријих до савремених. Овде се налази 900 скулптуралних споменика чији су аутори око 80 истакнутих уметника. Ради се углавном о бистама и плакетама, у бронзи или камену, поред једног броја рељефа симболичне садржине.

Најстарија генерација вајара овде је представљена делима Ђорђа Јовановића и Симеона Роксандића. Јовановић има овде преко 35 изложених дела, ствараних од краја XIX века до тридесетих година XX века. Међу најзначајније спадају женске фигуре на гробу Симе Матавуља из 1910. године, а од каснијих радова споменици др Лази Пачуу и Живојину Мишићу. Роксандић је на овом простору заступљен са своја три рада. Хрватски вајар Рудолф Валдец, представљен је са једним рељефом у бронзи симболичне садржине. А Иван Мештровић са своја черири рада, од којих је најпознатије попрсје Николе Пашића. Словеначки вајар Лојзе Долинар заступљен је на Новом гробљу са четири остварења. Већа заступљенст је београдских вајара. Сретен Стојановић заступљен је са преко двадесет скуплтура, од којих је најпознатија фигура и рељеф на гробу књижевника Петра Кочића. Драган Арамбашић заступљен је са четири рељефа у бронзи, а Петар Палавчини оставио је овде својих дванаест дела, од којих су најпознатија "Дечак с фрулом", рељеф на гробу Стевана Мокрањца и попрсје Олге Коњевић. Једна од првих жена у Србији, Вука Велимировић, која је живела и радила у Паризу, заступљена је овде попрсјем на гробу Веље Вукићевића, рађеним у Паризу 1931. године и са два рељефа у бронзи. Риста Стојановић представљен је са четири своја рада, од којих је најпознатији "Клечећи женски акт" у камену на гробници трговца Јована Јанковића. Живојин Жика Лукић оставио је овде преко двадесет плакета и остале радове попрсја, рељефе и скулптуре на костурници браниоцима Београда 1915. године, подигнутој 1934. године на месту српског војног гробља. Од новијих уметника, ту су дела Фране Менегела Динчића, Стевана Баднарова, Отоа Лога, Небојше Митрића, Михаила Пауновића и других.

Две засебне целине на Новом гробљу представљају гробље бораца НОР-а, изграђено 1959. године по пројектима архитекта Богдана Богдановића и Светозара Личине, и Алеја заслужних грађана изграђена 1965. године по пројекту архитекте Светозара Личине.

У Алеји заслужних грађана се појединачне и скупне гробнице, у којима су сахрањени академици, књижевници, глумци, генерали, народни хероји и друге познате личности. У Алеји су сахрањени: сликари Петар Лубарда и Стојан Аралица, књижевинци Данило Киш, Иво Андрић, Милош Црњански, Скендер Куленовић, генерали-народни хероји Виктор Бубањ, Иван Гошњак, Коста Нађ, Никола Љубичић, политичари Вељко Влаховић, Спасенија Цана Бабовић, Крсто Попивода, Владимир Роловић, др Зоран Ђинђић, глумци Драгомир Бојанић Гидра, Рахела Ферари, Мија Алексић, Љуба Тадић, Стево Жигон и многи други. У Алеји великана нема скулптура ни других уметничких дела.

Око спомен-костурнице бораца из Првог светског рата налази се Алеја народних хероја Југославије, у којој су поред народних хероја, сахрањене и друге истакнуте војне и политичке личности из периода СФРЈ. Неки од сахрањених у овој Алеју су: Александар Ранковић, Слободан Пенезић Крцун, Славко Родић, Ђоко Јованић и др.

Тачно преко пута главног улаза у Ново гробље налази се Гробље ослободилаца Београда 1944. године, на којем је сахрањено 2.944 бораца НОВЈ и 961. борац Црвене армије, који су погинули у борбама за ослобођење Београда. Поред Гробља ослободилаца налази се Јеврејско гробље, на коме се налази споменик палим борцима Јеврејима у ратовима 1912-1919. године, костурница јеврејских избеглица из Аустрије и споменик јеврејским жртвама нацистичког терора и борцима палим у НОБ-у 1941-1945. године, рад архитекте Богдана Богдановића.

Познате личности сахрањене на Новом гробљу
Глумац Мија Алексић, књижевник Иво Андрић, војвода Узун Мирко Апостоловић, народни херој Спасенија Цана Бабовић, академик Матија Бан, композитор Станислав Бинички, глумица Љубинка Бобић, глумац Драгомир Бојанић Гидра, војвода Петар Бојовић, генерал Виктор Бубањ, народни херој Вељко Влаховић, глумац Павле Вуисић, политичар Илија Гарашанин, генерал Иван Гошњак, политичар Милан Грол, архитекта Александар Дероко, сликар Петар Добровић, књижевник Радоје Домановић, премијер Зоран Ђинђић, академик Владан Ђорђевић, глумац Стево Жигон, сликар Паја Јовановић, песник Ђура Јакшић, генерал Павле Јуришић Штурм, кошаркаш Радивоје Кораћ, књижевник Данило Киш, књижевник Петар Кочић, књижевник Скендер Куленовић, лекар Лаза Лазаревић, сликар Петар Лубарда, генерал Никола Љубичић, фудбалер Драган Манце, писац Симо Матавуљ, песник Бранко Миљковић, глумац Добрица Милутиновић, војвода Живојин Мишић, трговац Илија Милосављевић Коларац, музичар Милан Младеновић, композитор Стеван Мокрањац, књижевник Бранислав Нушић, политичар Никола Пашић, политичар Слободан Пенезић Крцун, глумац Миодраг Петровић Чкаља, математичар Мика Алас, сликарака Надежда Петровић, књижевник Душко Радовић, песник Милан Ракић, глумац Зоран Радмиловић, политичар Александар Ранковић, војвода Радомир Путник, академик Павле Савић, књижевница Исидора Секулић, писац Стеван Сремац, писац Бора Станковић, глумац Данило Бата Стојковић, глумица Жанка Стокић, редитељ Бојан Ступица, глумац Љуба Тадић, редитељка Мира Траиловић, песник Бранко Ћопић, научник Јован Цвијић, глумица Рахела Ферари, књижевник Коста Христић, композитор Стеван Христић, политичар Авдо Хумо, књижевник Милош Црњански, генерал Вукоман Арачић, Едвард Русијан и други.


Izvor: Wikipedia
Link: http://sr.wikipedia.org/wiki/Ново_гробље_(Београд)

Гробље ослободилаца Београда 1944.
Гробље ослободилаца Београда 1944. године налази се у улици Мије Ковачевића, преко пута Новог гробља.

Ту је сахрањено 2.944 борца Народноослободилачке војске Југославије и 961 борац совјетске Црвене армије. У заједничкој гробници сахрањен је 1.381 борац НОВЈ и 711 бораца Црвене армије. Сви они су дали животе за ослобођење Београда октобра 1944. године.

Својом лепотом и уметничком вредношћу истиче се рељеф израђен у камену на улазу у гробље, рад вајара Радета Станковића. У средишту гробља је скулптура Црвеноармејца, рад вајара Антуна Аугустинчића.

21ppc7.jpg


4gj0z.jpg


jqhzpf.jpg


На Дан победе над фашизмом 9. маја 1988. године испред Гробља ослободилаца Београда откривен је споменик партизану, рад вајара Радета Станковића. Висок је 2.80 метара и представља партизана победника са спуштеном пушком, као обележје мира. Достојанствен и поносан, овај партизан у камену стоји на вечној стражи и чува своје другове, пале борце. Споменик је открио генерал-пуковник ЈНА Пеко Дапчевић
Izvor: Wikipedia
Link: http://sr.wikipedia.org/wiki/Гробље_ослободилаца_Београда_1944.
 
Beograd ima dva jevrejska groblja - staro askenasko i novo sefardsko, a oba su bogata umetnickim radovima, o tome pise Dr Mia Rajner:

Novo jevrejsko groblje

…mada su groblja povezana sa idejom smrti i nestajanja, posmatrana sa jednog istorijskog, pa i istorijsko-umetnickog gledista, ona mogu pruziti dragocene podatke upravo o zivotu ljudi, o odredjenom razdoblju njihovog delovanja…
Prema "Svedocanstvu" kojim se potvrdjuje da je Djordje Kurtovic iz Sapca prodao Crkveno-skolskoj jevrejskoj opstini u Beogradu zemljiste u Grobljanskoj ulici (danas Ruzveltovoj) na kojem se sada nalazi Sefardsko groblje, ono datira iz 1888. Kad je Novim generalnim planom za grad Beograd 1925. konacno odluceno da se Staro jevrejsko groblje potpuno iseli iz Dalmatinske ulice nastala je potreba da se dalje prosiri kupljeno zemljiste za Novo jevrejsko groblje. Nakon tog prosirenja, Sefardsko groblje je do danas zadrzalo istu povrsinu i funkciju. U Katastru groblja Saveza jevrejskih opstina Jugoslavije zabelezeno je da njegova povrsina iznosi 12.748 kvadratnih metara na kojoj se nalazi 4.000 nadgrobnih spomenika.

Preko puta Sefardskog groblja, u istoj Ruzveltovoj ulici, nalazi se Askenasko groblje koje je u stvari deo beogradskog Novog groblja, a odvojeno je od njega zidom. Pripreme terena za ovo groblje vrsene su istovremeno sa otkupom zemljista za beogradsko Novo groblje, koje je nastalo 1876. Prilikom nabrajanja pripadnika razlicitih veroispovesti koje se sahranjuju na Novom groblju, u izvestaju Beogradske opstine za 1919-26. pominju se i Askenazi, koji kao i pripadnici drugih vera imaju svoju odvojenu parcelu.

Datirajuci s kraja XIX veka, Novo jevrejsko groblje se svojim nadgrobnim spomenicima, zanimljivim kamenorezackim ostvarenjima i cesto vrednim skulptorskim resenjima ukljucuje u opsta stilska i umetnicka kretanja. Emancipacija evropskih Jevreja u toku XIX veka i njihovo ukljucivanje u razlicite vidove drustvenih aktivnosti izazvali su zelju za dokazivanjem tog novog, ravnopravnog polozaja.To se na podrucju umetnicke delatnosti ostvarivalo podizanjem reprezentativnih gradjevina (monumentalnih sinagoga, jevrejskih domova i skola), pa i raskosnih nadgrobnih spomenika. Zelja za izjednacavanjem sa nejevrejskom okolinom sukobljavala se sa svescu o vlastitom poreklu i tradiciji, pa je tako u pogledu nadgrobnih spomenika cesto dolazilo do neobicnih i eklekticnih resenja. To je karakteristicno i za beogradsko Jevrejsko groblje.

Zeleci da dobijemo sto pregledniju sliku, a istovremeno da obuhvatimo najzanimljivija i najvrednija resenja, spomenike Novog jevrejskog groblja smo grupisali u nekoliko celina:

spomenici specificnih sefardskih i askenaskih oblika,
spomenici preseljeni sa Starog jevrejskog groblja
spomenici sa karakteristicnim jevrejskim motivima
spomenici sa razlicitim simbolickim motivima u punoj plastici i reljefu nastali pod uticajem nejevrejske sredine
spomenici sa portretnom skulpturom u punoj plastici i reljefu
grobnice sa arhitektonskim resenjima razlicitih stilova
spomenici palim borcima i zrtvama iz proslih ratova


Tokom vremena postalo je uobicajeno da se sefardske nadgrobne ploce postavljaju horizontalno, a askenaske vertikalno, kako je istaknuto u uvodnom delu ovog rada. Kasnije se te razlike gube, osobito kod monumentalnije resenih nadgrobnih spomenika. Za beogradsko Novo jevrejsko groblje je karakteristicno da mladji spomenici, askenaski i sefardski, imaju najcesce dvojezicne natpise, hebrejske i srpske, i cesto duze epitafe. Spomenici preseljeni sa Starog jevrejskog groblja su vec pomenuti. To su horizontalne kamene ploce sa imenom pokojnika samo na hebrejskom jeziku i godinom smrti, bez duzih epitafa. Nad zajednickom grobnicom rabina i ucitelja Jevrejske beogradske opstine, koji su preneti sa Starog jevrejskog groblja, grobarsko udruzenje "Hevra Kadisa" podiglo je 1928. godine spomenik u obliku sarkofaga. Iste godine je podignut i spomenik nad genizom, "skrovistem starih neupotrebljivih svetih knjiga i utvari," kako je zabelezeno u epitafu, koje su ukopane na ovom groblju "po propisima jevrejskog zakona 1894. g." Otvoren svitak Tore (na kojem je uklesan navedeni tekst) i knjige, simbolicno ukazuju na namenu ove grobnice.

Grupa spomenika sa uklesanim ili plasticno obradjenim jevrejskim simbolima je najspecificnija. Ona se priblizava tradiciji jevrejske ikonografije i vekovima izrazavanom otporu prema figurativnoj predstavi. Takva vrsta dekoracije nije cesto i obilno koriscena na Novom jevrejskom groblju, ali se ipak pojavljuju primeri ruku podignutih u svestenicki blagoslov kao simbol roda Koena, vrca i zdele (lavora) za ritualno pranje ruku, simbol porodice Levija, Davidove zvezde i menore, koje su ucestalije.

Veliku i raznoliku skupinu predstavljaju spomenici sa simbolicnim motivima u punoj plastici i reljefu. Upravo se ovde mogu mozda najbolje pratiti s jedne strane uticaj tradicionalnog, a sa druge zelja za savremenoscu. Teznja da se izbegne figurativno ocituje se u uklesanim simbolima kao sto su zalosne vrbe, ili relejfno izvedeni detalji kao sto je slomljena grana, ili uveli pupoljak, koji svojim simbolicnim jezikom govore o prolaznosti i nestajanju. Smelije i manje konvencionalno resenje na decjem grobu je prikaz ptice koja je ispala iz gnezda. Istovremeno se javljaju i radovi koji upravo figurativnim repertoarom ukazuju na istu temu vezanu za umiranje. Kao primeri se mogu navesti putto koji place izveden u punoj plastici, ili zena koja je oplakujuci obgrlila mrtvacki kovceg. Na ovom mestu treba svakako izdvojiti vajarsko delo Tome Rosandica (1878-1958) nad grobnicom Ruze i Jakova Klopfera. Vec i samo ime poznatog vajara govori o visokoj umetnickoj vrednosti tog dela. Muska i zenska glava izvedene u visokom reljefu simbolizuju ceznju koja izvire iz istovremenog priblizavanja i udaljavanja likova pokojnika. Kao posebno zanimljivi mogu se izdvojiti spomenik koji predstavlja avion u padu i spomenik sa reljefno prikazanom jerusalimskom sinagogom Hehal Shlomo. U oba slucaja zelelo se i klesarskom vestinom, sem recju epitafa, iskazati ponesto o pokojnikovom zivotu i smrti. Kod prvog primera je rec o avionskoj nesreci, dok kod drugog, zahvaljujuci natpisu, saznajemo da je pokojnik bio "haluc" koji je "na svom putu za Erec Jisrael nesretnim slucajem poginuo u Beogradu, 29. jula 1933.g."

Portretna skulptura u punoj plastici ili reljefu predstavlja savremeniji nacin obelezavanja nadgrobnih spomenika. Bronzani reljefi sa glavama pokojnika u profilu ili en face su prilicno brojni. Mogucno je izdvojiti nekoliko umetnicki vrednih radova. Javljaju se imena skulptora kao sto su Petar Palavicini (1887-1958), Nandor Glid (1924-1997), Aleksandar Zarin (1923-). Glidovi radovi se nalaze na grobovima pojedinih istaknutih clanova posleratne jevrejske zajednice (S. Adanja, H. Lederer, A. Vajs). Portretna skulptura u punoj plastici je izuzetno retka, pa belezimo dva ostavrenja: bronzanu bistu A. Lekica koju je 1958. izradio Sremcic, te kamenu bistu devojke nad grobnicom porodice Manhajm koju je izradio A. Zarin 1950. godine. Zasebnu grupu tvore spomenici koji sadrze elemente pojedinih arhitektonskih stilova, karakteristicnih za razdoblja istoricizma u arhitekturi (XIX vek sa retardacijama u XX veku). Belezimo ugledanja na islamsko turbe, mavarske lukove i floralnu dekoraciju Istoka, ali i stubove i zabate u duhu neoklasicizma. Ovde treba pomenuti i kapelu na Novom jevrejskom groblju koju je projektovao ing. Josif V. Albala, a osvecena je u decembru 1934. godine.

Spomenici palim borcima i zrtvama proslih ratova predstavljaju monumentalna skulptorska resenja. Vazno mesto zauzima "spomenik izginulim ratnicima [132 pala jevrejska heroja] u proslim ratovima za spas, slobodu i ujedinjenje Otadzbine (1912-1919)." U izvestaju Crkveno-skolske jevrejske opstine za 1926-29. godinu zabelezeno da je ovaj spomenik otkriven "2. oktobra 1927. g. na ratnickoj parceli Novog jevrejskog groblja u prisustvu Nj. V. Kralja, mnogobrojnih velikodostojnika i gradjanstva." Spomenik je podignut prema projektu arh. Samuila Sumbula, a izradio ga je kamenorezac Josif Dajc. Na kraju glavne aleje Sefardskog groblja nalazi se spomenik posvecen jevrejskim zrtvama fasizma. Monumentalno skulptorsko ostvarenje je savremeni rad arh. Bogdana Bogdanovica (1922-), otkriven 1952, za koji je autor nagradjen Oktobarskom nagradom Beograda. Uz originalnost i izuzetno snazan utisak koji ostavlja spomenik, zanimljivo je pomenuti ugradjivanje fragmenata, pa i celih nadgrobnih ploca ispisanih hebrejskim tekstom, cije se poreklo vezuje za Staro jevrejsko groblje na Paliluli. U grupu komemorativnih spomenika spada takodje spomenik podignut austrijskim Jevrejima koji su 1941. ubijeni u Zasavici kod Sapca. Spomenik je podigla Jevrejska opstina u Becu prema projektu arh.Anrija Mesulama nakon prenosa posmrtnih ostataka osam stotina zrtava, koji je izvrsen 1959. godine. Jevrejska opstina u Beogradu je 1976. podigla spomenik nad zajednickom grobnicom u kojoj su sahranjeni posmrtni ostaci dece umrle od spanske groznice i drugih bolesti izmedju dva svetska rata, a ciji su zasebni spomenici bili unisteni. Spomenik je izradjen prema projektu slikara Jove Curcica.

Novo jevrejsko groblje je odrzavano, te i danas vrsi aktivnu funkciju. Askenasko groblje se nalazi u prilicno zapustenom stanju i nije vise u upotrebi.
Izvor: Jevrejska opstina Beograd
Link: http://www.jobeograd.org/groblje.htm
 
OK, ovo će sada biti jedan radikalan pogled na ritual koji se praktikuje više hiljada godina. Ne znam koliko je vas gledalo film Vasabi, sa Žan Renoom (ako niste, by all means, do so, dobar je). U jednom segmentu se vidi moderno "groblje". Porodica prisustvuje kremaciji i na kraju dobija urnu sa pepelom. Neki je drže u kući, neki je raspu po planini, moru, okeanu itd...

Oni jednostavno nemaju mesta za groblja a imaju dostojanstven način da se oproste od svojih bližnjih. Država umesto da proširuje groblja treba da počne kampanju poularizacije kremiranja, da spreči izgradnju novih grobalja i da na kraju zabrani sahranjivanje. Zatim bi išle više cene održavanja grobnih mesta čime bi se stanovništvo stimulisalo da kremira i pokojnike koji su već sahranjeni. Mogu da ostanu spomenici oslobodiocima/braniocima Beograda i slični koji obeležavaju masovne grobnice (iako i njih treba zatvoriti a u slučaju kada se radi o vojnim licima kremaciju obaviti uz prisustvo odgovarajućeg ambasadora i vojnog atašea ili ponuditi mogućnost transporta posmtrtnih ostataka u matičnu zemlju).

Znam da ova država ovo neće uraditi, ali ćemo onda za stotinjak godina imati identičan problem koji su Japanci u početku rešili. Pre ili kasnije ritual sahranjivanja će izumreti. Ili ćemo pokojnike spaljivati, ili dezintegrisati, ili slati u kosmos, ali ih nećemo sahranjivati. Što pre prestanemo sa tom praksom, lakše će nam biti kasnije.
 
Da bi se na groblju sklonilo neka grobnica, potrebno je da prodje 100 godina, a da niko nije sahranjen u nju, tako je skoro na novom groblju, jedan ceo deo srusen i tu su napravili vec gotova grobna mesta sa plocom tako da porodici ostaje samo da smisli tekst koji zeli da napise.

Meni su najimpresivnija americka vojna groblja i voleo bih kad bi takva ista stvar mogla da se primeni i za civilna groblja. Znam da ce neki reci da izgleda jednolicno, ali meni se to bas svidja.

 
Jednolicno i beskarakterno, bas kao i vecina stvari koje rade Amerikanci.

Nasa groblja svakako treba bolje urediti i uciniti ih pristupacnijim, posebno Novo groblje koje deluje vise kao pakovanje sardina nego vecno konaciste hiljada i hiljada Beogradjana.
 
vrachar":26jdjmp1 je napisao(la):
Jednolicno i beskarakterno, bas kao i vecina stvari koje rade Amerikanci.

Nasa groblja svakako treba bolje urediti i uciniti ih pristupacnijim, posebno Novo groblje koje deluje vise kao pakovanje sardina nego vecno konaciste hiljada i hiljada Beogradjana.
svi se radjamo kao jednaki, zasto i kad umremo ne bi bili jednaki.
 
Ma najjača je vikinška sahrana! :)
 
shmeksi":29twjpd9 je napisao(la):
vrachar":29twjpd9 je napisao(la):
Jednolicno i beskarakterno, bas kao i vecina stvari koje rade Amerikanci.

Nasa groblja svakako treba bolje urediti i uciniti ih pristupacnijim, posebno Novo groblje koje deluje vise kao pakovanje sardina nego vecno konaciste hiljada i hiljada Beogradjana.
svi se radjamo kao jednaki, zasto i kad umremo ne bi bili jednaki.
Mozda su svi jednaki, sto se kaze, pred Bogom ali neko se rodi u stali a neko u svili i kadifi pa ne vidim zasto i spomenici ne bi bili razliciti i raznovrsni. Groblja, kao sto je nase Novo groblje ili parisko Cimetière du Père-Lachaise predstavljaju pravo kulturno i spomenicko blago i oslikavaju razlicite epohe i nacine na koji su ljudi ziveli, njihov status, zanimanje, nacin na koji je umro... Bilo bi bas glupo kada bi groblja bila poput americkih vojnih. Ovako imaju neki smek ;)
 
vise sam mislio na prava koja su garanotvana svakom coveku po rodjenju, ali da sad ne raspravljamo o tome, meni se americka vojna groblja svidjaju, ostalima ne i to je ok.
 
SHMEKSI !! Odakle ti ona slika americkog groblja. Da nije mozda iz Velikog Vojvodstva LUX. ?
 
ma uzeo sam prvu sliku koju je google izbacio na upit military cemetery
 
@bigvlada
To sto neki narodi kremiraju svoje preminule nema ama bas nikakve veze sa racionalizacijom prostora. Oni to rade zbog toga sto nakon smrti za njih telo nema nikakav znacaj, dusa je ta koja je bitna i koja se uzdize, a telo je nevazno i zbog toga se spaljuje. To je uglavnom praksa istocnoazijskih naroda, a opet pod uticajem hinduisticke religioznosti. Primera radi, Egipcanima je dusa pokojnika bila apsolutno nebitna, vaznost produzetka "zivota" tela je bila kljucna i zbog toga su oni tela pokojnika balzamovali. Paganski obicaji, kako kod Srba, tako i kod drugih slovenskih naroda, su podrazumevali spaljivanje pokojnika, a hriscanstvo nam je donelo obicaj sahranjivanja.
E sad, da li treba nastaviti sa takvom praksom sahranjivanja ili ne... Mislim da je tema jako slozena. :D
 
кад смо већ раширили тему...
мени је убедљиво најјаче :D земунско гробље, горе на гардошу. сећам се да смо као тинејџери тамо често бивали, било нам је некако у исто време и страшно и узбудљиво и скроз готива да се ноћу шетамо онуда. тај нас је мистериозни амбијент баш одушевљавао...
знам да сам тада тамо приметио много наших бивших суграђана немачког порекла...
и тако...

:/
 
cosmic, nisam se uopšte bavio verskim ubeđenjima azijskih naroda, već konkretnim delima. Ne znam da li su kremiranje smislili neki veoma mudri sveštenici pre par hiljada godina koji su naslutili da bi ubuduće površina groblja mogla biti problem ili je u pitanju nuzefekat azijskih religija, ali oni su svoj problem rešili, a nas to tek čeka.
Ne bih želeo da za 300 godina 1000 hektara grada zauzimaju groblja.
 
Nisu ga rešili. U Japanu grobalja koliko hoćeš, povremeno prilično velikih. Jedino su sami grobovi/grobnice manji, pošto se u njih pohranjuje pepeo a ne tela.
Meni se malko više sviđa ona fora ekološkog groblja - zakopavanje u nekom lako razgradljivom kovčegu, a mesto sahranjivanja obeleženo drvetom željene vrste i eventualno pločicom...
 
Vrh