Šta je novo?

3. Kako čitati planove

Igor

Administrator
Urednik
Učlanjen(a)
10.01.2007.
Poruke
18.650
Pohvaljen
37.329
3. Kako čitati planove

Metoda čitanja planova, odnosno razumevanje sadržaja planskog dokumenta i planiranog rešenja za konkretnu lokaciju koja je predmet našeg interesovanja može se podeliti u nekoliko koraka. Ti koraci nisu obavezujući, ali predstavljaju najpouzdaniji način da pravilno razumemo data rešenja. Način koji je opisan prvenstveno je usmeren na čitanje urbanističkih planova, iako je postupak gotovo identičan i kod prostornih planova. Specifičnosti koje se odnose na prostorne planove date su na kraju svakog opisanog koraka.

Korak br. 1 – identifikovanje položaja parcele
Prvi i osnovni korak u čitanju planova jeste da u grafičkim prilozima utvrdimo položaj lokacije ili parcele koja je predmet našeg interesovanja, odnosno da proverimo da li uopšte ulazi u obuhvat plana koji sagledavamo.

Da bismo to izveli podrazumeva se da znamo broj katastarske parcele i kojoj katastarskoj opštini pripada, međutim, ukoliko nam to nije poznato, postoji nekoliko načina da dođemo do tih informacija. Prvi je putem servisa Republičkog geodetskog zavoda (http://katastar.rgz.gov.rs/KnWebPublic/ ... ccess.aspx), gde se nakon odabira opštine (političke, a ne katastarske) unosi naziv ulice i kućnog broja i kao rezultat dobijaju ne samo broj parcele i katastarske opštine već i ostali korisni podaci u vezi sa traženom parcelom. Druga opcija je preko GIS-a – interaktivne mape Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda (http://gis.beoland.com/visios/gisBeoland), gde broj i katastarsku opštinu parcele možemo utvrditi direktno na osnovu položaja na ortofoto snimku ili putem zadate adrese – ulice i broja.

Da bismo utvrdili da li parcela pripada planu možemo pregledati spisak katastarskih parcela u okviru granica plana koji se nalazi u tekstualnom delu
PDR-a ili na grafičkom prilogu koji prikazuje postojeće stanje. To se takođe može utvrditi uvidom u grafički prilog s prikazanim granicama plana na ortofoto snimku (ukoliko postoji), na kome identifikujemo položaj parcele na osnovu ulične mreže, postojeće namene, nekog urbanog repera i sl.

Kada su u pitanju prostorni planovi, s obzirom da se radi o nivou prikaza koji je mnogo opštiji i šematski, dovoljno je identifikovati položaj bloka/dela naselja u kome se nalazi parcela.

Korak br. 2 – sagledavanje grafičkih priloga
Najčešće su grafički prilozi objavljeni u sledećim formatima koje možete otvoriti besplatnim programima:

PDF - https://get.adobe.com/reader/
DWF - https://www.autodesk.com/products/desig ... w/overview
DWG - https://www.autodesk.com/products/dwg/viewers

U zavisnosti od našeg interesovanja za određene aspekte planskog rešenja – namenu, urbanističke parametre, saobraćaj, infrastrukturu ili nešto drugo, zavisi i koji grafički prilog sagledavamo. Međutim, skoro uvek polazimo od namene površine. Grafički prilog planirane namene površina predstavlja prikaz površine na kome su različitim grafičkim stilom, bojama i drugim elementima označene planirane namene za kompletnu površinu plana. Kako smo u prvom koraku odredili položaj tražene lokacije u odnosu na obuhvat plana, sada možemo da sagledamo i odgovarajuću
planiranu namenu.

Iako nema formalnog pravilnika kojim se definiše način upotrebe određenih boja za određene namene, u praksi se najčešće koriste sledeće: jednoporodično stanovanje – žuta, višeporodično stanovanje – narandžasta, komercijalne delatnosti – crvena, privreda – ljubičasta, zelene površine – zelena, infrastruktura – siva itd.

U okviru grafičkih priloga kod urbanističkih planova se pored planirane namene često nalazi i grafički prilog s prikazanom tipologijom, u kome su namene razrađene po tipovima - celinama, zonama. Tako u jednom stambenom bloku na različitim delovima mogu postojati drugačija ograničenja za dozvoljenu spratnost. Različiti tip u okviru iste namene ima različite parametre, pa je u tom smislu neophodno proveriti da li takav grafički prilog postoji u okviru plana i ako postoji, koji tip namene je planiran na parceli koja nas interesuje. Planiranu namenu treba posmatrati i u širem kontekstu, odnosno kakav je međusobni uticaj planiranih namena za lokaciju i njeno okruženje.

Na isti način pristupamo i sagledavanju ostalih grafičkih priloga u zavisnosti od onoga što nas interesuje. Osim planirane namene, preporučujemo da se pregledaju i grafički prilozi: (1) planirani način sprovođenja (o sprovođenju više u koraku br. 4), (2) regulaciono-nivelaciono rešenje, u kom najpre sagledavamo položaj regulacione i građevinske linije kao i saobraćajno rešenje i (3) sinhroni plan infrastrukture, u kome su zbirno prikazani infrastrukturni vodovi i objekti sa vezom na okolno područje plana, kako bismo uvideli šta je i gde planirano od infrastrukture.

Kod prostornih planova, umesto grafičkih priloga sagledavaju se referalne karte čiji je broj priloga znatno manji nego kod urbanističkih planova. U tom smislu naša je preporuka da se pregledaju i sve referalne karte prostornog plana.

Korak br. 3 – odgovarajuća pravila uređenja i građenja
Kada smo utvrdili koja je namena (ili tip namene) planirana za područje našeg interesovanja, u tekstualnom delu sagledavamo odgovarajuća pravila uređenja i građenja za namenu koju smo identifikovali preko grafičkih priloga. Osim osnovnih urbanističkih parametara koje iščitavamo iz pomenutih pravila poput indeksa izgrađenosti, stepena zauzetosti, maksimalne visine objekta i minimalnog procenta zelenila, takođe je bitno obratiti pažnju i na ostala pravila koja bitno mogu da utiču na dalje sprovođenje, poput pravila za (pre)parcelaciju, pravila građenja (visina,
kota prizemlja i sl.), udaljenosti od susednih objekata itd. Pored navedenih pravila neophodno je da imamo u vidu da svaka od planiranih
namena u većini slučajeva podrazumeva i postojanje kompatibilnih namena u određenom odnosu koji je definisan tabelarno ili u okviru pravila za svaku namenu ponaosob. U tom smislu je neophodno da svaki planski dokument sagledavamo i kroz grafičke priloge i kroz tekstualni elaborat, jer su ti delovi međusobno nerazdvojivi.

Pravila koja se daju u prostornim planovima u većini slučajeva su opšteg karaktera, više kao osnov za dalju plansku razradu, ali je ipak bitno iščitati pravila makar u onom delu u kome se odnose na namenu koju smo identifikovali preko odgovarajuće referalne karte.

Korak br. 4 – sprovođenje planiranih rešenja
Poslednji u nizu, ali ne manje značajan korak jeste provera načina sprovođenja plana. Sprovođenje u planiranju ne podrazumeva samu izgradnju planiranih namena, već definisanje procedura koje slede nakon donošenja plana u cilju njegove realizacije. Sprovođenje plana je obavezno definisano u tekstualnom elaboratu plana, ali veoma često i odgovarajućim grafičkim prilogom.

Sprovođenje plana može biti dato putem planskih dokumenata nižeg reda, urbanističkim projektom (ili pak arhitektonsko-urbanističkim konkursom) ili neposredno.

Sprovođenje putem planskih dokumenata nižeg reda ili urbanističkog projekta (ili arhitektonsko-urbanističkog konkursa), kojim se nalaže dalja razrada predmetnog prostora, karakteristično je za planove višeg reda gde način i nivo obrade nije dovoljan da bi se na osnovu njega mogle davati lokacijske dozvole ili kad je prostorna celina za koju je predviđena dalja razarada od većeg značaja u odnosu na ostatak područja u okviru plana.

Drugi vid je neposredno sprovođenje – putem izdavanja informacija o lokaciji i lokacijske dozvole. Ono se javlja prvenstveno kod planova detaljne regulacije kao najrazrađenijih, ali se može naći i kod drugih urbanističkih planova.

Prostorni planovi se na većini teritorije koja poseduje pretežno ruralni karakter sprovode neposredno, dok se za urbane teritorije na kojima u postojećem stanju egzistiraju neki oblici ljudskih naselja najčešće može očekivati sprovođenje putem izrade urbanističkih planova.

UG "Ministarstvo Prostora"
 
Vrh