Šta je novo?

Ko gradi Beograd, arhitekte ili investitori?

Nikola":3rh5h82t je napisao(la):
Kakav je postupak menjanja DUP-a starog 17-20 godina? .... Naime, u tom DUP-u, koji je ovde
od vazanosti pise da na tim objektima nije predvidjeno stvaranje novih stambenih jedinica
Ako piše 'na objektima', onda se to odnosi na dogradnju, izgradnju još spratova.
Na starijim zgradama ili iz nekog drugog razloga gde bi bila problematična statika zgrade
zabranjeno je dograđivanje iz razloga bezbednosti celog objekta - nap. možda bi tonuo.

Koliko sam razumeo, tebe interesuje adaptacija tavanskog prostora (potkrovlje) u stambeni.
To ne može biti zabranjeno DUP-om, jer se radi u postojećem gabaritu (volumenu) objekta.
Ako bi se krov dizao za nap. 1-1,5met., onda bi moglo da se različito tumači u odnosu na takav DUP.

Inače, postoji postupak koji se zove 'Izmena i dopuna DUP-a', a radi se na 'Inicijativu' koju podnose
zainteresovana lica ili firme ( institucije) u kojoj se da stručno obrazloženje za pokretanje postupka.
Nap. zgrada iz '37g.od 2sp. je bila dograđena '60g. sa još 2sp. i postojala je zabrana dalje gradnje.
Onda su zainteresovani stanari platili da se ponovo uradi statika objekata i dobili dozvolu za potkrovlje.
 
Evo kako pise u "Uvidu u urbanisticki plan"

Prema odluci o izmenam i dopunama Detaljnog urbanistickog plana zone I stambenog naselja ******** stambeni objekat **taj i taj*** nalazi se na povrsina namenjenim visespratnoj kolektivnoj stambenoj izgradnji maks. spratnosti P+5+Pk. Isti je realizovan kao objekat trajnog karaktera.

Navedenim urbanistickim planom na postojecem objektima nije predvidjeno formiranje novih stambenih jedinica.

Prema pravilima gradjenja iz Generalnog plan Beograda 2021., *****, Clan 11.8 dozvoljava rekonstrukciju postojecih objekata. Rekonstrukcija objekata podrazumeva adaptaciju objekta u smislu promene namene dela objekta. Dozvoljava se prenamena postojecih tavanskih prostora u objektu adaptiranjem u koristan stambeni prostor, bez promene visine i drugih geometrijskih oblika krova, (u okviru postojeceg gabarita, bez njegove izmene ili bilo kakvog prosirenja). Dozvoljena je adaptacija tavanskog prostora samo kao pripajanje postojecim stanovima na poslednjoj etazi , i nije moguce formiranje novih stambenih jedinica.

Itd.
Da li prvi i drugi bold znaci da se tu nista ne moze sada dogradjivati, vec samo raditi u okviru postojecih gabarita? A da se moze traziti izmena ako hocu da zgrada ima recimo jos jedan sprat?

U drugom pasusu pise " na postojecim objektima".

U trecem pasusu nisam mogao da nadjem boldovani deo u GUP-u . Jedino ako se to moze izvuci iz "Svi radovi na promeni namene u objektu moraju biti u suglasnosti sa Zakonom o odrzavanju stambenih objekata i Zakonom o planiranju i izgradnji"

Sta mene zanima?

Ovde nije nigde osporavano da ne moze da se adaptira(da se pravi novi stambeni prostor) vec da taj stambeni prostor ne moze biti nova stambena jedinica(ona poslednja racenica u trecem pasusu koju ne vidim u GUP-u).Zbog toga komsije sa poslednjeg sprata hoce da prisvoje taj prostor(koji bi ostali prodali).
Znaci, da li DUP ili GUP moze da zabrani stvaranje novih stambenh jedinica u prostoru koji bi se dobio adaptacijom tavanskog u stambeni prostor(tj taj prostor ne bi morao da se povezuje sa vec postojecim stanovima)?

Ako je tvoj odgovor sada negativan da li se :"Izmenom i dopunom DUP-a" to moze resiti?

Uopste, koliko je to dug proces?
 
'Dozvoljena je adaptacija tavanskog prostora samo kao pripajanje postojecim stanovima
na poslednjoj etazi ,..... i nije moguce formiranje novih stambenih jedinica.'


Pošto postoji ovakvo ograničenje, onda pretpostavljam da taj tavan ( a ne potkrovlje)
nema dovoljnu visinu da bi se u postojećem gabaritu formirala nova stambena jedinica.
Koliko je otprilike visina u rogovima tog tavana? ... a, i širina i dužina su bitni.

U prvom pasusu piše da je iskorišćena max.spratnost koju dozvoljava DUP
tj. P+5+Pk, ali 'Urbanistickim planom' ( koji je radio investitor) nije predviđeno
formiranje novih s.j. na postojećim objektima - nema dogradnje.
Znači jedino te komšije mogu da pripoje tavan po 'Urbanističkom planu'.

Ali, ne mogu da prisvoje, jer je tavan zajednički deo od svih vlesnika stanova, pa
moraju da dobiju 'Saglasnost' od 'Skupštine vlasnika' ili pojedinačno ako nema S.V.
Za to moraju da obeštete druge vlasnike nekim ulaganjem u zgradu ili novcem.

Znači, po DUP-u je moguća gradnja P+5+Pk ... tj. i potkrovlje, ali investitor je uradio
'Urbanistički projekat' P+5+ tavan, a ne potkrovlje koje bi se moglo adaptirati u stan.

Pošto DUP dozvoljava i Pk, a ne samo Tv, treba tražiti izmenu 'Urbanističkog projekta'
tako da se uskladi sa DUP-om, tj. da se omogući pretvaranje tavana u potkrovlje.
 
dragan":2jhmhn6j je napisao(la):
'Dozvoljena je adaptacija tavanskog prostora samo kao pripajanje postojecim stanovima
na poslednjoj etazi ,..... i nije moguce formiranje novih stambenih jedinica.'
Ta me recenica i buni. U clanu 11.8 GUP-a na koji se poziva u tom pasusu ima sve do te recenice.

dragan":2jhmhn6j je napisao(la):
Pošto postoji ovakvo ograničenje, onda pretpostavljam da taj tavan ( a ne potkrovlje)
nema dovoljnu visinu da bi se u postojećem gabaritu formirala nova stambena jedinica.
Koliko je otprilike visina u rogovima tog tavana? ... a, i širina i dužina su bitni.
Najvisa tacka tavana je oko 5m. Na tavanu se moze dobiti dva stana od po 40-45m2 tako da nema nikakvih kosina(da plafon bude visine 2.5m). Sa kosinama(ako pocinje od visine 1.2 m) moglo bi se dobiti bar jos 20m2 po stanu.


dragan":2jhmhn6j je napisao(la):
U prvom pasusu piše da je iskorišćena max.spratnost koju dozvoljava DUP
tj. P+5+Pk, ali 'Urbanistickim planom' ( koji je radio investitor) nije predviđeno
formiranje novih s.j. na postojećim objektima - nema dogradnje.
Znači jedino te komšije mogu da pripoje tavan po 'Urbanističkom planu'.
Zgrada ima P+5+Pk+tavan. Potkrovlje(stambeni deo) u osnovi zauzima oko 70% povrsine osnove zgrade, a tavan oko 50% osnove zgrade(tj oko 70% osnove potkrovlja). Na potkrovlju su komsije koje su zainteresovane da spoje svoje stanove sa prostorom na tavanu. Lift i stepenice idu do 6.sprata(tj potkrovlja), a samo stepenice idu tavana. Na tavanu vec imaju vrata(skoro slicno rasporedena kao i na svim stanovima na spratovima ispod) za prostorije koje sad sluze kao zajednicke(kao ostava, teretana,..). Ima vec razvedeno struja, voda, cak na jednom delu mislim i kanalizacija.
Sve to je stanje bez ikakvih intervencija od useljenja.

Ono sta stanari hoce je da se od tog prostora na tavanu, koji je vec sada prakticno nezavisan, naprave nezavisne stambene jedinice po pravilima adaptacije(tj. ne menjanja spoljnjeg izgleda i gabarita zgrade). Ne bi bilo nikakve dogradnje, samo adaptacija.


dragan":2jhmhn6j je napisao(la):
Ali, ne mogu da prisvoje, jer je tavan zajednički deo od svih vlesnika stanova, pa
moraju da dobiju 'Saglasnost' od 'Skupštine vlasnika' ili pojedinačno ako nema S.V.
Za to moraju da obeštete druge vlasnike nekim ulaganjem u zgradu ili novcem.
Da, "prisvoje" je pogresna rec. Ali naknada sa kojom bi oni mogli da obestete stanare je zanemariva u odnosu na trzisnu vrednost toga kad bi se slobodno nadmetalo(ili kad bi se nadmetalo za taj prostor na nivou cele zgrade).


dragan":2jhmhn6j je napisao(la):
Znači, po DUP-u je moguća gradnja P+5+Pk ... tj. i potkrovlje, ali investitor je uradio
'Urbanistički projekat' P+5+ tavan, a ne potkrovlje koje bi se moglo adaptirati u stan.

Pošto DUP dozvoljava i Pk, a ne samo Tv, treba tražiti izmenu 'Urbanističkog projekta'
tako da se uskladi sa DUP-om, tj. da se omogući pretvaranje tavana u potkrovlje.
Na osnovu gore objasnjenog koji bi sad bio zakljucak i koliko je realan i ostvariv u nekom razumnom roku(6 meseci do godinu dana)?
Da li moze da se trazi i izmena DUP-a i "Urbanistiskog projekta" ?

Da jos napomenem da je na ostalim zgradama vecina takvih prostora napravljena kao nezavisn astambene jedinice(ali zaista ne znam kako su to pravno resili, verovatno i nisu). Stanari su ipak odlucni da se u ovoj zgradi ipak prvo sve pravno i nedvosmisleno resi pa da se onda ide u adaptaciju.



I jedno prakticno pitanje ako mozda znas? Koliko otprilike kosta adaptacija(gradjevinski) i sve dozvole i prikljuci da bi takav jedan prostor bio potpuno pravno(i vlasnicki?) isti kao i svi stanovi u toj zgradi? Znaci struja, voda, kanalizacija, grejanje, da li se placa gradjevinsko zemljiste(ono po m2, mislim da je ovde oko 100e/m2)?


Jos jednom, izvini sto te ovoliko masiram i sto odlazim u off.
 
Pa, sad si tek 'priznao' da 'zgrada već ima P+5+Pk+tavan.'.
Moram ovde da vodim 'istražni postupak' - ko zna šta ćeš još priznati. :)

Znači : po DUP-u je dozvoljeno "Pk" .... i ta mogućnost je iskorišćena.
GUP (generalni) nije merodavan za spratnost i ostalo, već DUP (detaljni)
a u tvom slučaju, još detaljniji 'Urbanistički projekat' rađen prema DUP-u.

U.P. se radi za određenu lokaciju iz DUP-a, a to je grupa zgrada u komšiluku.
Pošto su komšije već iskoristile i tavan za adaptaciju/ pretvaranje u stamb.deo
moguće je da su to uradile i legalno - tako što se dobila 'adaptacija dela potkrovlja'.

Stvar treba postaviti ovako : zgrada ima 5+Pk što je prema U.P. i DUP-u.
Jedan deo Pk je već iskorišćen, a drugi deo nije - koji po svom gabaritu
može da se adaptira u stam.prostor, jer zadavoljava visinom i površinom.

To ne treba smatrati tavanom, već delom potkrovlja, pa na osnovu tog tražiti adaptaciju.
Tavan je prostor ispod krova koji ne može da se adaptira u stan jer je mali i nizak.
A, potkrovlje je prostor koji može da se adaptira, jer ima dovolju visinu i površinu.
Rezime : tražite 'Adaptaciju i pretvaranje DELA potkrovlja u stambeni prostor'.

Uz takav zahtev ide i 'Skica predhodnog stanja' sa poprečnim presecima, pa će se
videti da je moguće formirati te dve st.jedinice - uradite max.površinu sa 1,2met.
Tako nema nikakvih izmena ni DUP-a, a ni Urbanističkog projekta.

PS. ... br. mog tek.računa ću ti poslati kada dobijete dozvolu za adaptaciju. :)
 
dragan":2lmlmckt je napisao(la):
Pa, sad si tek 'priznao' da 'zgrada već ima P+5+Pk+tavan.'.
Moram ovde da vodim 'istražni postupak' - ko zna šta ćeš još priznati. :)
Ne priznajem ja nista. :p

Tesko je izraziti se skroz precizno u materiji koju bas ne poznajes. Ali evo vec sada baratam nekim terminima mnogo bolje.
Zabuna je u tome sto ti stanovi u Pk spolja(ulaz, hodnici) izgledaju kao i ostali na nizim spratovima, a u samim stanovima cak mislim i da nema kosina(tj. iskoristen je prostor tako da nema kosih plafona)


dragan":2lmlmckt je napisao(la):
PS. ... br. mog tek.računa ću ti poslati kada dobijete dozvolu za adaptaciju. :)
:)

P.S I ovaj uvid u Urabanisticki plan nam je malo sumnjiv. Prvi put kad se pokrenula prica o resavanju tog tavanskog prostora, komsija sa potkrovlja ga je trazio i na tom papiru nije bilo dve recenice koje kao u ovom sugerisu nemogucnost pravljenja novih stamb. jedinica. Na poledjini tog resenja taj komsija(komsije sa sa PK) su onda dali svoje tumacenje da samo oni mogu da pripoje taj prostor. Kad su se ostali stanari pobunili da to nigde ne pise trazio se novi uvid u kom su dodate ove dve recenice(2. pasus i poslednja boldovana recenica) koje zabranjuju stvaranje novih stambenih jedinica. Inace ta poslednja recenica koju sam ja boldovao je i u samom Uvidu boldovana(nisam siguran da li je to praksa da oni sami bolduju)
 
Pa, moguće je da je komšija sa Pk tražio preciznije tumačenje .. i sugerisao kako treba da izgleda.
Ali. ... to bodlovano se odnosi na tavan ... a, Vi tražite adaptaciju za deo potkrovlja.

Treba neko da ode u građ.odsek na toj opštini sa skicom potkrovlja koja će da obuhvati
i izgrađeni deo koji se koristi i neizgrađeni deo koji može da se koristi za još 2 stana.

Znači : vaša zgrada NEMA tavan, već samo potkrovlje ... jer je tako po DUP-u.
U tome je 'caka' i na tome treba insistirati kod podnošenja Zahteva, jer ima dovoljnu
visinu koju nemaju mnoga druga već adaptirana potkrovlja u nove stam.jedinice.

PS. .. možete da tražite najnoviji 'Uvid' i onda neće biti te bodlovane rečenice. :)
 
2 језива текста који илуструју каква анархија влада

Prevareno 15.000 građana
D. Krsnik , 12.08.2008

VIŠE od 15.000 sugrađana koji su kupili stan u prestonici u njega se - nikada nisu uselili. Kako zbog lažnih obećanja investitora o završetku gradnje, dugih sudkih sporova, tako i zbog sprege vlasti i "građevinske mafije". Kako kaže Ranko Drljević, predsednik GS građevine "Nezavisnost",oko 25 odsto stanova u Srbiji je nelegalno. U prestonici ima 590.000 registrovanih stanova, međutim, prema proceni stručnjaka, na tu brojku treba dodati još najmanje 150 hiljada nelegalnih objekata od čega je skoro - sto hiljada stambenih jedinica.

Kako većina opština i sudova, ne vodi statistiku, tačan broj prevarenih kupaca se ne zna. Kada bi se moglo zaustaviti "divljanje" lažnih investitora po gradu, nije izvesno, a prema rečima Drljevića, ni pedest godina nije dovoljno da se sve sredi i dovede na čistac.
- Naši Sindikati rade na utvrđivanju tačnih lokacija nelegalnih i neadekvatnih gradilišta - kaže Drljević.- Svi znamo da su građevinska i takozvana cementna mafija, svuda u svetu prisutne. Oni su u Beogradu prevarili tokom svih ovih godina hiljade građana. Oni su prisutni od šaltera u nekoj opštini do samog vrha vlasti jedne zemlje. Na žalost, decenije će biti potrebne da se stvari urede.

Kako objašnjava Drljević, jedini spas građanima koje je neki investitor prevario, je da se udruže i naprve jednu organizaciju koja bi delovala i stalno vršila pritisak na vlast da se donesu novi i savremeni zakoni.

Grad nema zakonske mehanizme da stavi nesavesne investitore na "crnu listu" i zabrani mu dalju gradnju. Procesi traju godinama, a advokati kažu da na 100 oštećenih kupaca, svega jedan tuži investitora. - Najčešći razlog zato je jer ljudi više nemaju novca, a i plaše se da će im to još više otežati dobijanje stana ili makar povraćaj novca - objašnjava Mirjana Pantelić, advokat. - Kada stvari dođu do suda svi se prave nevini. Zamešateljstvo je ne sve strane. S toga, potrebno je da građani kao Udruženje deluju jer se parnica tako lakše dobija. Kad se podnese tužba, može se podići i krivična prijava, kojom bi mogao da se zabrani dalji rad nesavesnog investitora. Na žalost, kako stvari stoje, oni će i dalje moći da dobijaju građevinske dozvole i odobrenja za gradnju na drugiim lokacijama, ukoliko su ispoštovali Zakon o planiranju i izgradnji. Njihovu prošlost niko ne proverava, a trebalo bi.

Suština problema je, prema njenim rečima i na "vrhu" i na "dnu lanca" hijerarhije.
- Da bi dobili dozvolu, potrebno je prvo uraditi projekat, koji ide najpre u Urbanistički zavod, Zatim Sekretarijat za urbanizam i na kraju završava u Planskoj komisiji. Tu se čeka pozitivan odluka. U Sekretarijatu trenutno ima skoro 1.000 projekata "ne čekanju". To je idealno mesto za početak manipulacija. Računajte da mnogi uzmu po nekoliko hiljada evra da bi neki predmet ubrzali, a godišnje se u Beogradu zatraži više od 20.000 dozvola.


BROJKE
5.000.000 nelegalnih kvadrata ima u Beogradu
127.000 zahteva za legalizaciju predato 2003.godine
3,5 odsto divljih kuća i zgrada legalizovano je u proteklih pet godina
60 odsto nekretnina u prestonici je uknjiženo
10 do 20 odsto je jeftiniji stan u predgradnji
20 odsto je skočila cena kvadrata u gradu u odnosu na prošlu godinu
1.105 kupljenih stanova u naselju Filmski grad je sporno, tvrde u Udruženju "1.000 oštećenih"

ZALOG
JEDAN od načina zaštite je da preduzimač kupcu stana u izgradnji ponudi nešto u vidu zaloga, hipoteku, ili određen iznos novca koji bi služio kao obeštećenje u slučaju da ne ispuni obaveze preuzete ugovorom. - kaže Pantelićeva. - Kupci sve moraju da provere, gde i kada je ranije gradio i da li je sve obaveze u roku ispunio.

SAVETI
OBAVEZNO angažovati pre kupovine stana advokata ili agenciju koja će proveriti svaki papir. Prilikom sklapanja ugovora treba uneti klauzulu o opremljenosti stana. Tražiti od investitora bankarsku garanciju kako bi se videlo da li ima dovoljno sredstava za celokupnu izgradnju objekta. Investitiru nikada ne davati celokupan iznos. Kada se plaća manji deo, to se čini preko banke kako bi ostao trag o uplati. Sve ugovore overavati u sudu. Tražiti od invetitora potvrde da je izmirio obaveze prema elektrodistribuciji, vodovodu i PTT-u.
извор Новости
линк http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=14&status=jedna&vest=126377&datum=2008-08-13

Širom prestonice investitori godinama ostavljaju nedovršen posao
Beograd prepun „avetinjskih zgrada“
Autor: Dragana Krstić | Foto: D. Grubin | 13.08.2008. - 10:29

Širom Beograda može se videti na stotine nedovršenih zgrada, koje su postale deponije i stecište skitnica. Neke od njih napuštene su pre više od 10 godina. Zbog „rupa“ u Zakonu o planiranju i izgradnji ni Grad ne može da se izbori sa ovim problemom. Kad dobije dozvolu investitor može da gradi „onoliko dugo koliko god želi“. Situaciju dodatno otežava to što su vlasnici „avetinjskih zgrada“ najčešće preduzeća koja više ne postoje.

Stanari okolnih ulica više se i ne sećaju kad je počela izgradnja, već deceniju prazne, zgrade u Ulici Milana Rakića na Zvezdari. Građevinu preko puta studentskog doma „Rifat Burdžević“, komšije zaobilaze jer je postala leglo narkomana i skitnica. Kraj problema Zvezdaraca se ne nazire, jer je vlasnik zgrade „Sim osiguranje“ u stečajnom postupku. Sličan problem imaju i Dorćolci. Na tromeđi ulica Cincar Janka, Cara Uroša i Zmaja od Noćaja, godinama stoji nedovršena građevina. I u nju su se uselili beskućnici sa kojima komšije svakodnevno imaju problema. Tačna evidencija ovih zgrada koje su postale „crne tačke“ prestonice ne postoji, ali se procenjuje da ih ima nekoliko stotina.

- Građevinska inspekcija ima minimalne nadležnosti kad su u pitanju ove zgrade. Kad se radovi obustave izvođač je dužan da obezbedi gradilište, a naše je samo da kontrolišemo da li je gradilište propisno obezbeđeno. Da utičemo na izvođača, da radove nastavi ne možemo, jer to nije zakonom određeno - priča Dragana Pešić, načelnica građevinske inspekcije.

Zakon o planiranju i izgradnji u članu 96 kaže da „odobrenje za izgradnju prestaje da važi ako se ne otpočne sa gradnjom objekta u roku od dve godine od dana pravosnažnosti odobrenja za izgradnju“. Međutim, to nije slučaj kad izvođač probije rokove za završetak radova. Prema rečima Đorđa Bobića, glavnog gradskog arhitekte, nedovršeni objekti su ružna slika Beograda.
- Nažalost Grad tu ništa ne može da uradi. Kada se izda dozvola i kad investitor reguliše sve obaveze prema Direkciji za gradsko građevinsko zemljište, onda je on vlasnik prostora i počinje da zida. Izgradnja može da traje bukvalno koliko god investitor želi, jer iako probije rokove za izgradnju Grad ne može da mu oduzme dozvolu - priča Bobić.

Izuzetci su mogući jedino ako investitor nije izmirio obaveze prema Direkciji za gradsko građevinsko zemljište. Na primer, ukoliko nije platio građevinsko zemljište ili zakup postoji mogućnost da se preko suda pokrene postupak, međutim ni u tom slučaju mu se ne može oduzeti dozvola. - Problem je što su većinu ovih zgrada još 90 - tih gradile firme koje su sada bankrotirale ili su u stečajnom postupku. U 80 od sto slučajeva preduzeća koja su vlasnici tih zgrada više ne postoje - objašnjava Đorđe Bobić.

Pravi primer „žrtve stečajnog postupka“ je i poslovna zgrada Građevinskog preduzeća „Rad“ u Bloku 20 kod hotela „Hajat“. Preduzeće je već sedam godina u stečaju, a kraj se i ne nazire. Za to vreme monumentalana građevina od 13 spratova, koja bi, da je završena, predstavljala pravi biser ovog kraja, potpuno je prazna. Dok stečajni postupci ne budu završeni ove zgrade i dalje će biti puste, a za one čiji vlasnici nisu ispoštovali rokove iz nekih drugih razloga jedino rešenje je promena zakona.

Oduzimanje zemljišta
Komisija za oduzimanje gradskog zemljišta od nesavesnih investitora u protekle 2 godine imala je oko 40 projekata. Predsednik Komisije Vesna Raca Radisavljević kaže da je u većini slučajeva potvrđeno oduzimanje zemljišta.
- Proceduru za prestanak prava korišćenja može da pokrene samo onaj ko ima pravni interes kad je u pitanju to zemljište. Najčešći razlozi što radovi stoje toliko dugo su to da investitor ili nije rešio imovinsko - pravne odnose ili su to preduzeća u stečaju - objašnjava Raca Radisavljević i dodaje da su izmene zakona neophodne, kako bi Grad mogao da efikasnije utiče na investitore.
извор Блиц
линк http://www.blic.co.yu/beograd.php?id=52901
 
И да додам

Kupovati stanove od investitora koji imaju ugovor sa gradom
13. Avgust 2008 | 16: 15
Izvor : Beta
Građani koji žele da kupe stanove na teritoriji Beograda treba da provere da li je gradska Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju zaključila ugovor sa investitorom od koga se stan kupuje.

Bez potpisanog ugovora sa direkcijom i bez ispunjavanja obaveza iz ugovora, nijedan investitor ne može da započne sa izgradnjom objekta, saopštila je Direkcija za građevinsko zemljište.


Povodom priloga u medijima o problemima građana sa investitorima od kojih su kupili stanove a u njih se još nisu uselili, Direkcija je podsetila da je još 2007. pokrenula akciju u okviru koje građani mogu da se informišu o investitorima sa kojima Direkcija ima ugovor.

Zahtevi za proveru o zaključenim ugovorima sa investitorima građani mogu da se dostave putem elektronske pošte: info@beoland.com, telefonskim putem na broj: 011/244 94 94 ili poštom na adresu Direkcije, Njegoševa 84.
извор Студио Б
линк http://www.studio-b.co.yu/info/vest.php?id=27633
 
Pošto je situacija takva - kakva je ... i još će dugo biti takva - kakva je, a nikakva je :)

treba kupovati samo gotove stanove koji su u objektu sa 'Upotrebnom dozvolom'.

Ali, ... i kupci doprinose ovakvoj situaciji, jer hoće da prođu 'jeftinije', pa kupuju svašta.
 
Ускоро Бела књига о грађевинској мафији
Министар Оливер Дулић обећава да ће нови закон смањити корупцију у грађевинарству, да ће се дозвола за градњу добијати за 100 дана, а сва потребна документација на једном шалтеру

Власницима бесправно подигнутих викендица у заштићеном природном добру Увац, током овог месеца, почеће да стижу решења за рушење кућа за одмор, најављује Оливер Дулић, министар заштите животне средине и просторног планирања, у разговору за „Политику”.

Министар објашњава да је за викендице и друге објекте који су у националним парковима и заштићеним природним добрима грађени без дозволе после 2003. године могуће одмах донети решење о рушењу, јер изградња ових објеката представља кривично дело због нарушавања природне средине и угрожавања здравља људи.

Ово је само почетак акције Министарства које је одлучило да прекине са дугогодишњом праксом бесправне градње, не само у националним парковима и заштићеним природним добрима, него и са градњом станова и кућа без дозволе и планске документације у готово свим општинама. Изградња вишеспратница са становима који не могу да се легализују посебно је узела маха у последњих пет година, а нарочито у Београду. Тако се дешавају парадоксалне ситуације да неко уредно плаћа струју и воду, али да нема „црно на бело” да је власник стана за који плаћа комуналије.

Дулић признаје да је, нажалост, до сада легализовано само 15 одсто нелегалних објеката саграђених пре усвајања Закона о планирању и изградњи из 2003. године.

– Остатак од 85 одсто станова који чекају на легализацију покушаћемо да решимо новим законским прописима – одговара министар.

На питање шта да раде грађани који су купили стан у дивљој новоградњи, а потом сазнали да се у њега уселио неко ко такође има уговор о куповини, Дулић одговара да преварени грађани тренутно не могу да рачунају на помоћ државе.

„Они могу правду да потраже једино пред судом”, каже Дулић, али додаје да ће искуства грађана који су оштећени приликом куповине станова у изградњи бити уважена приликом писања новог текста закона.

Област просторног планирања мора коначно бити доведена у ред, истиче министар. У току је припрема измена и закона из ове области.

– Идеја новог законског решења јесте да се дефинише појам инвеститора, да се тачно прецизирају њихова права и обавезе, али и санкције у случају одређених пропуста у изградњи. Због тога припремамо „белу књигу” о инвеститорима и грађевинским фирмама у којој ће бити прикупљени сви подаци о њиховом пословању, финансијама, квалитету градње и томе слично – објашњава наш саговорник и додаје да ће „бела књига” бити доступна грађанима који би требало обавезно да је погледају пре него што потпишу уговор о куповини стана.

„Није тајна да је, до сада, просторно планирање било у рукама инвеститора, грађевинских фирми и општинских чиновника. Они су им, по свом нахођењу, омогућавали да граде без планске документације и дозвола. Али, тако више неће моћи”, обећава министар.

Он истиче да је то било могуће због лоше скројеног закона, неквалитетних просторних планова општина, непостојања заокружених урбанистичких целина, „што је општинској администрацији која је радила на томе отворило простор за корупцију”.

– Изменом и допуном Закона о планирању и изградњи избили бисмо из руку општинских чиновника могућност да због личног интереса нестручно и парцијално оцењују предлоге за добијање дозвола за градњу и локација за изградњу различитих објеката.Министарство ће преузимањем надлежности над просторним планирањем и строжом контролом рада катастра смањити могућност за корупцију – обећава Оливер Дулић.

Министар каже да ће се изменом и допуном Закона о планирању и изградњи омогућити ефикасније издавање грађевинске дозволе. Уместо 270 дана, колико се сада чека на дозволу, тај рок ће бити скраћен на 100 дана.

– Сва потребна документација за градњу добијаће се на једном шалтеру. Решићемо питање повраћаја власништва над већ изграђеним грађевинским земљиштем и одредићемо за које објекте је потребна процена заштите животне средине – објашњава „Политикин” саговорник.

Осим бесправне градње, која је врућ кромпир за ово министарство, ту је и заштита животне средине и недостатак новца зарешавање еколошких проблема у Србији.Улагање у заштиту животне средине износи свега 0,35 одсто бруто домаћег производа,што је више него симболично.

На питање како би оценио стање животне средине, министар Дулић одговара да животна средина у Србији, по његовом мишљењу, заслужује оцену – два плус. Да ли је проблем очистити Србију?

– Па, у неку руку јесте. У Србији је разбацано више од 50.000 гума. Шта с њима да се ради? Гуме треба да се складиште на једном месту, па тек онда да се тражи решење куда с њима. Могле би да се спале, да се користе као алтернативно гориво или већ нешто треће, али то је питање које треба да реши тим стручњака – каже Дулић.

Питамо га да ли се стиди пред колегама из иностранства када дођу у Србију и виде смеће поред река, аутопута и на зеленим површинама.

– Наравно да ме је стид због тога. Али урадићемо све да почнемо да радимо на чишћењу и уређењу Србије. Осим добре воље, потребни су закони, институције, оштрија казнена политика, комунална полиција и томе слично – одговара.

На министровом столу налазе се, у плавом и зеленом повезу, предлози уџбеника из заштите животне средине за основну и средњу школу, у које нисмо могли да завиримо јер још нису прихваћени.

Нада Ковачевић

-----------------------------------------------------------------

Добра пракса

Откуд лекар у просторном планирању?

У многим земљама спојена је заштита животне средина са просторним планирањем. То се показало успешним. Дакле, нисмо измислили „топлу воду”, него само применили добру праску и искуство из других земаља које тако раде.

-------------------------------------------------------

Социјални станови до краја 2009. године

Изградња социјалних станова почеће у марту наредне године, док се прва усељења могу очекивати до краја 2009. године. Од 5.000 до 7.000 социјалних станова биће изграђено према новом закону о социјалном становању који би требало да буде усвојен у септембру. Цена метра квадратног ових станова износиће 325 евра. Издаваће се социјално угроженим грађанима за 50 до 70 евра месечно.
Izvor: Politika
link http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Uskoro-Bela-knjiga-o-gradjevinskoj-mafiji.sr.html




Веће интересовање закупаца
Тражи се стамбени простор у Новом Београду, на Врачару и Дорћолу, али и на Чукарици и у Раковици. Земун све привлачнији за живот и рад

Крај летње сезоне и почетак школске године, као по неком неписаном правилу, значе и повећано интересовање за изнајмљивање станова и локала у Београду.

– Цене закупа су знатно повишене. Понуда је недовољна, потражња ових дана велика, а резултат такве ситуације су више закупнине – истиче Весна Зорић, власница агенције Тријумф. – Примера ради, једнособан стан без терасе у Отона Жупанчича у Новом Београду који се прошле године издавао за 250, сада се издаје за 400 евра! Понављам, понуда је мања. Тренутно имамо око 20 станова за издавање, а тражи се више. Приметно је и да су цене закупа у новоградњи исте као и за старе станове. Није занемарљива ни чињеница да су нови станови опремљени и модерним намештајем, што их чини знатно привлачнијим за потенцијалне закупце. Студенти који не могу да плате високе закупнине удружују се и опредељују за веће станове. На пример, троје или четворо студената изнајмљује стан по цени од 500 евра и кад се трошкови поделе јасно је да су прошли боље. Тешко је у Београду наћи стан чији закуп не прелази суму од 300 евра. Траже се станови на Чукаричкој падини и у Раковици, али их тренутно немамо у понуди. Земун је ове године, према интересовању закупаца, знатно привлачнији за становање, посебно странцима. Томе је, свакако допринела и боља инфраструктура, као и хипермаркети без којих савремени живот не може ни да се замисли. Недавно смо у Земуну издали стан Арапима, али смо им добро показали околину и објаснили да у близини имају обданиште, хипермаркет, као и могућност да шетају поред реке, што је било и пресудно за њихову одлуку. Дедиње бирају најчешће амбасадори и људи из дипломатије. Има, такође, и странаца заинтересованих првенствено за пословни простор. Индијци, Руси, Американци, а све више и Шпанци стижу у Београд са намером да развију посао. Најчешће се траже Нови Београд, Врачар и Дорћол. Занимљиво је да Савски венац за пословни свет није привлачан као претходних година. Било би добро да у Београду постоји сајт преко кога би странци могли да сазнају колико су поједина насеља удаљена од неких битних објеката, како се до њих стиже и слично. Из године у годину повећава се број страних држављана које у наш град доводи посао или забава, на пример Евросонг, Фестивал пива и сличне манифестације. Такав сајт би их едуковао у смислу бољег упознавања града, а сигурно би користио и агенцијама за издавање некретнина.

И у агенцији Богић рент сматрају да је едукација битна, али не само потенцијалних закупаца већ и људи који се баве издавањем некретнина.

– Да би се посао развијао и унапредио, поред залагања, потребни су и стручност, спретност, али и жеља и стрпљење да се клијентима објасни све до детаља. Верујем да када би се у свим агенцијама тако понашали да би закуподавац изабрао једну којој би поверио посао. Овако, нажалост, понуде своје некретнине у десетак агенција са различитим закупнинама и ту често настаје проблем – упозорава Мирјана Богић, менаџерка агенције, додајући:

– Током лета није било много посла, али сада је потражња станова, и то најчешће оних најмањих, гарсоњера и једнособних, знатно повећана. То је и разумљиво. Родитељи не могу да плаћају закупнине преко лета. Власници су повисили цене за око 15 одсто и многима оне не одговарају. Ипак, не значи да ће сви станови бити издати. Није лако издвојити 300 евра месечно за закупнину. Власници су и захтевни у смислу да категорично одбијају да приме малу децу, више студената или млађих људи, а кућне љубимце да и не помињемо. Посебно су у тешкој ситуацији брачни парови са децом. Они најчешће траже станове у Новом Београду или у кругу двојке и обавезно са централним грејањем. Што се тиче пословног простора, највеће интересовање је за оне у центру и на прометном месту. Закупнина обично износи око 2.000 евра, али не представља проблем. Закупци пристају да плате ако сматрају да могу да развију посао. Велика је потражња и за кућама на Звездари које могу да се претворе у старачке домове. Закупнина износи од 1.500 до 3.000 евра, али се закупац брзо проналази.

У агенцији Лидер рент, такође, сматрају да су закупнине високе, али и да власници не намеравају да их снизе.

– Најтраженији су мали станови којих, практично, и нема у понуди. То је и логично. Студенти пристижу, почињу факултетске обавезе. Родитељима се не исплати да плаћају празан стан преко лета. Цене закупа су прилично високе, али посла има. Коме треба стан, нема избора. Тражени су и локали у центру града којих, такође, нема довољно – кажу запослени у агенцији.

Иако се последњих година у Београду пуно гради, општи је закључак да потреба за изнајмљивањем станова и локала неће опадати.
Izvor: Politika
link http://www.politika.rs/rubrike/Nekretnine/Vece-interesovanje-zakupaca.sr.html




Градилишта пуна безакоња
Грађевинци унајмљени „на црно” тешко наплаћују повреде на необезбеђеним парцелама. – До краја године пооштравање безбедносних прописа

Свега један дан надзора градилишта у Београду, 29. август, био је довољан да инспектори открију 18 недостатака на заштитној опреми и 70 безбедносних пропуста на 124 парцеле. Тим прекршајима је у опасност доведено 1.207 запослених, због чега је поднет 31 захтев за покретање поступка против послодаваца. Усмена забрана рада је морала бити изречена на 24 градилишта, од којих 10 није ни било пријављено. Другим речима, стање на градилиштима било је „редовно”.

Мада се инспекторима не може замерити да на терен излазе ретко, грађевинске парцеле у Србији су све већа претња. Као да није било довољно лоше што је у првих седам месеци лане страдало 18 грађевинаца, у истом периоду ове године, без обзира на несрећнеслучајеве,попут радника који је „жив сахрањен” под обрушеном земљом, живот на градилиштује изгубило 38 физикалаца. За стални ризик добар део радника, чак 30 одсто, не добије стални посао већ их унајмљују „на црно”. Када заврше у болници због туђе неодговорности, грађевинци с муком натерају несавесне послодавце да им исплате надокнаде за трошкове лечења и плате, које би зарадили да нису били онемогућени за посао.

– Радници „на црно” имају право да траже надокнаду као и легално запослени, али претходно треба натерати послодавце да их пријаве. Затим Републички завод за здравствено осигурање тражи надокнаду од немарног послодавца – рекла је Вера Божић-Трефалт, директор Управе за безбедност и здравље на раду.

У пракси, међутим, како тврде синдикалци, тешко је приволети шефа да прими радника, који врло често прихвата ангажман „на црно” зато што је нестручан, само да би му потом дао и надокнаду и сталну плату.

– Не сећам се случаја да је послодавац примио повређеног радника. Обично се радник нагоди са фирмом да му се пљусне нешто новца на руке и заборави на пријаву несреће. Када покушалегалним путем да добије свој новац, уруче му откази зато ће радије узети шта год му дају уместо да истерује правду на суду – каже Братислав Ценић, секретар Синдиката грађевинара и грађевинске индустрије„Независност”.

Мора да су послодавци „мекши” према пријављеним радницима јер се у Завод, како наводи Божић-Трефалтова, ипак слије знатан новац од надокнада за лечење. Колика је та свота, нажалост, не зна се, иако би тај податак рекаомного о размерама угрожавања живота и траћењу капитала у Србији.

Да би се послодавци узели у памет, неопходно је јачање законских прописа, објашњавају у Привредној комори Србије. Пре свега, недостаје закон о градњи.

– Већ три године се прича о том закону, али још није израђен ни нацрт. Није довољно да имамо прописе који регулишу добијање грађевинских дозвола, већ морамо као ослонац имати и закон који ће уређивати ток градње и појединачне мере безбедности на плацу – рекао је Горан Родић, секретар Удружења за грађевинарство, индустрију грађевинског материјала и стамбену привреду Привредне коморе Србије.

До краја године једна мера ће ипак унапредити ову област, најављују у Управи за безбедност и здравље на раду.

– Нацрт Уредбе о безбедности и здрављу на раду требало би да буде усвојен у децембру, али ће за неке мере бити одобрен период прилагођавања од око годину и по, током којих ће грађевинске фирме моратида се припреме за веће трошкове и доследно спровођење прописа. Неће више бити могуће да лестве, на пример, ако нису од метала, буду од једне врсте дрвета или, ако нису од те врсте, да је дозвољено да буду од другог материјала. Нова уредба ће бити прецизна: мердевине морају да буду по стандарду Европске уније и више нема расправе – изричита је Вера Божић-Трефалт.

Чак и када буду донесени бољи прописи, можда ће и судијама бити потребан „период прилагођавања”, јер они сада решавају свега 12 одсто пријава радника против послодаваца који су им угрозили здравље и живот. Братислав Ценић сматра да се то дешава мање због лоших закона него због лоше примене прописа. И Родић упозорава да треба пажљивије примењивати постојећу регулативу. Он каже да би непријављена градилишта морала одмах бити затворена, док би све на њима изграђено требало порушити. Тако бар закон налаже. Заправо, тврди он, углавном се заврши тако што се та градилишта отворе после извесног времена и ускоро буду легализована.
izvor: Politika
link http://www.politika.rs/rubrike/Beograd/Gradilishta-puna-bezakonja.sr.html
 
Hajde da se vratimo na pricu oko adaptacije tavana. Stvar je sledeca, i pricam okvirno, dakle, bez ikakvih DUP-ova, GUP-ova i sl.
Agentica prodaje mi kaze da se prodaje stan sa pripadajucim tavnskim prostorom za koji je uradjen idejni projekat i dobijena saglasnost stanara.
1. da bi ta saglasnost bila pravno valjana treba da bude potpisana od vlasnika 50% + 1m2 stanara i overena? ili?
2. da li se u samoj saglasnosti predvidja naknada stanarima zgrade (ono o cemu je Dragan pricao, uredjenje zgrade, novcana naknada, i sl.)
3. ko izdaje/odobrava idejni projekat?

Prvobitni idejni projekat je bio pravljenje terase (to mi nije jasno, ali tek treba da idem da gledam stan), pa to nije proslo, i dobilo se odobrenje adaptaciju tog prostora u smislu prosirenja postojeceg stana na poslednjem sprat (dakle, duplex), mada mi kaze da posto stepeniste ide do tavana moze da se pravi i zasebna stambena jedinica. Iz razloga koje ste navodili kontam da druga opcija otpada, jer je u pitanju tavan a ne potkrovlje. Cisto me uopsteno zanima, jer ja bih i hteo prosirenje na duplex.

Ostaje pitanje gradjevinske dozvole. Dakle, sa tom saglasnoscu i idejnim projektom idem u direkciju na toj opstini da podnesem zahtev za gradj. dozvolu? Da li gradj. dozvolu posto nista ne gradim, vec samo adaptiram ono sto bi trebalo da bude moje vlasnistvo?

I tu mi se javlja jos jedan problem, kako dokazujem vlasnistvo nad tim prostorom?

Malo sam konfuzan, prilicno mi odgovara to sto se prodaje, barem po prici, ali opet mi nije potpuno jasno kako ide sa svim dozvolama.
Ako ima neko ideju da li sam u pravu ili opasno gresim u zakljucima voleo bih da me se ispravi :)


edit: Dragane, mnogo hvala, video sam ti post na economy, pretpostavljam da si to ti :)

Mozes da odgovoris i ovde, posto sam malo jasnije izneo probleme koji me muce :)
 
Izložba realizovanih i drugih projekata dr Mirjane Lukić, diplomiranog inženjera arhitekture

Arhitektura je umetnost oblikovanja prostora
- Slobodan Kujundžić -

Nedavno ste imali izložbu u Beogradu (11-22. avgust, "Singidunum" - Umetnička galerijia ULUPUDS) pod nazivom "Od ideje do ostvarenja". Šta Vas je navelo da izložbi na kojoj ste predstavili arhitektonske projekte, odnosno - dela arhitekure, date takav naziv? "Od ideje do ostvarenja" je naslov koji mi se nametnuo posle dugogodišnjeg bavljenja arhitekturom kao umetnošću oblikovanja prostora. Delima arhitekture potrebno je mnogo vremena da se ostvare, kao i za rađanje i sazrevanje ideje. U ovoj istoj galeriji pre dvadeset godina (1988) imala sam izložbu "U četiri dimenzije" - Ideja u slici, Arhitektura u prostoru i Grad u vremenu, a pre toga (1983) inicirala sam kolektivnu izložbu "Neostvarena dela beogradskih arhitekata umetnika". Neki projekti tada izloženi, sada se pojavljuju kao ostvarenja. Sada, posle skoro dve decenije, može se reći da su neka dela realizovana, ali taj put je dug i pun promena. U našem radu sukobljavaju se mnogi interesi, zahtevi i potrebe, tako da je put od idejnih rešenja do ostvarenja u prostoru, veoma dug i za autora često mukotrpan.

Šta biste izabrali kao uspelo ostvarenje u svom opusu?

Mislim da je groblje Orlovača, a naročito trg za ispraćaj sa ispraćajnim objektom. Tu je došlo do dobre interakcije i saradnje sa izvođačima radova. Međutim, saradnja sa investitorom zvanično uopšte nije ostvarena. To bi trebalo sistemski da se reši i da autorski nadzor bude obaveza investitora. Prisustvo autora je neophodno u svim fazama projektovanja i izvođenja radova. Bilo je problema, nerazumevanja i odbijanja saradnje. Kasnije je investitor uvideo koliko je saradnja u nadzoru nad izvođenjem pomogla uspešnoj realizaciji, ali samo zahvaljujući mom nesebičnom angažovanju; naravno, bez ikakve nadoknade.

Trg i ispraćajni objekat na Orlovači, moje poslednje realizovano delo, oblikovala sam inspirišući se prirodom, koju simbolišu oblici flore i faune, i životom koji se večito obnavlja, jer mislim da je, u tim teškim trenucima, ovo najbolja uteha
cl12_092.jpg


Izložili ste i druge projekte koje ste radili, dvadesetak njih. Koliko ih je realizovano, potpuno ili delimično, a koji još uvek nisu?

U našoj graditeljskoj praksi, nažalost, uloga autora nije shvaćena kao neophodna u realizaciji ideja, tako da je u drugom velikom projektu, prikazanom na ovoj izložbi, arhitektonskom delu podzemne železničke stanice "Vukov spomenik" koji je realizovan tokom pet godina, došlo do mnogih promena u odnosu na moje prvobitne ideje. Pored dobrih strana ostvarenog projekta, naročito njegovog podzemnog dela - gde sam uspela da projektujem veću visinu vesti bila, podzemnog predvorja sa galerijom za distribuciju pešačkih kretanja u svim pravcima, unela sam i likovna dela u podzemne prostore. Iskorišćen je prostor ispod Ruzveltove ulice, kao poslovni prostor; nažalost, danas je neiskorišćen na pravi način. Takođe, iskorišćen je i pad terena za još jedan podzemni nivo garaža. Međutim, površina terena gde sam ostvarila značajnu površinu trga pomeranjem ograde, prema regulacionim linijama objekata Tehničkih fakulteta (Arhitektonskog, Građevinskog i Elektrotehničkog), kao i Mašinskog, nije pravilno iskorišćena za moj predlog reprezentativne fontane od belog kamena sa balustradama i stepeništem za sedenje, stilski usklađenim sa ogradom fakulteta, nego je raspisom konkursa dobijeno rešenje koje nije u skladu ni po boji, ni po obliku, a i ne uklapa se u teren, nego sa jedne strane ima stepenište a sa druge ne, što je nedopustivo. Osim toga, i park je ispresecan nepotrebnim stepeništem, mnogo drveća je posečeno, nema hlada i staze ne prate realne pravce kretanja pešaka, što je vrlo važno. Uopšte, nepoštovanje autorskih prava je ovde aksiom i to mora da se promeni.


Za grad Beograd ste uradili ne mali broj projekta, što samoinicijativno, što na konkursima - kakva je njihova sudbina?

Šteta što hotel "Interkontinental de luks", urbanistički projekat koji sam radila 1972, nije realizovan na Slaviji, jer je to bio projekat za kulu sa 30 spratova, sa 500 soba, bazenima, restoranima, buticima i uslužnim radnjama, koji bi imao daleko veću komunikaciju sa građanima, nego objekat Narodne banke. Takođe, time bi se rešio saobraćaj na ovom trgu. Železničko stajalište "Slavija", na tunelu Vračar, iza hrama Svetog Save, između ulica Makenzijeve i Katanićeve, takođe nije realizovano, kao ni rekonstrukcija i uređenje stajališta "Karađorđev park". Ipak, do realizacije "Vukovog spomenika" je došlo. Naselje Banjica spada u projekte koji su se značajno promenili u toku realizacije, a neki drugi, kao blok u Takovskoj, nisu realizovani. Spomen muzej na Novom groblju za legate i vredna dela koja ljudi ostavljaju za sobom, sa platoom za komemoracije i podzemnom garažom za vozila groblja, takođe nije realizovan.


Ipak, i u starom delu grada je nešto od projekata ostvareno.

Na izložbi su prikazani i plan i projekti za ulazni deo Novog groblja, koji je realizovan, kao i delovi grada uz Bulevar kralja Aleksandra (kada sam radila projekat, to je bio Bulevar Revolucije) koji se postepeno ostvaruju. Zajednički imenitelj za sve izložene projekte je umetnički pristup oblikovanju arhitekture, kreiranje novih formi i traženje i nalaženje pravih oblika koji rešavaju funkciju u prostoru.


Bavili ste se temom solarne arhitekture i učestvovali na više konkursa.

Solarna arhitektura je tema mog magistarskog rada, koji sam kasnije uobličila u monografiju koju je 1994. objavila "Naučna knjiga" iz Beograda i za koju sam dobila Godišnju nagradu ULUPUDS-a. Koristeći ta znanja, uradila sam više projekata iz ove oblasti, ali oni nisu realizovani. Tek sada u celoj Evropi počinje naglo korišćenje ovih znanja i njihova primena u praksi, zbog globalnog zagrevanja i energetske krize. Ovde su izloženi i projekti sa tom tematikom, povodom konkursa za prelaz Bokokotorskog zaliva. Mada sam radila i konkurs za domaćinsku kuću iz regiona Srbije, kao solarne kuće (moravska, kosovska, brdsko planinska), ti projekti nisu prisutni na ovoj izložbi. Mnogi konkursi (za spomenik u Jajincima, za centar Kraljeva, za centar Kragujevca, za blok 24 na Novom Beogradu), u koje je uložen ogroman trud i stvaralački napor, nisu ostvareni. Naravno, na izložbi su prikazani i projekti koji su realizovani bez učešća autora, što se naročito odnosi na Vukov spomenik, podzemnu železničku stanicu i objekte na površini.

Svetluca pokrenuta jednom munjom

Ovo je druga izložba Mirjane Lukić u galeriji "Singidunum" u Beogradu, posle njenog prvog pojavljivanja, na istom mestu, pre 20 godina. Tada su bila predstavljena idejna rešenja nekih objekata koji se sada izkazuju kao realizovana arhitektonska dela. U prvom redu, to su projekti za Podzemnu železničku stanicu "Vukov spomenik"i novoformirano groblje Orlovača. Ovako veliki razmak od inicijalnih ideja i njenih rešenja, do realizacije - u praksi nije redak slučaj. Takva distanca je mogla trajati godinama, iz različitih razloga: socijalnih, političkih, finansijskih, zbog buna i ratova, nerazumevanja sredine. Danas su se prilike izmenile, pa je taj luk između ideje i kuće, mnogo kraći. U slučaju Mirjane Lukić, ta dvodecenijska distanca je svojevrstan hendikep, koji se naročito ispoljio u slučaju stanice "Vukov spomenik", gde je došlo do ozbiljnijih promena u odnosu na prvobitne ideje, na šta autorka nije mogla da utiče. Više sreće je Lukićeva imala sa projektom i realizacijom groblja Orlovača. Na ovom zadatku, ona je uspela da se izbori za realizaciju svojih postavki, od urbanističkih rešenja do arhitektonskih sadržaja celog kompleksa. Tu, svakako, najveću pažnju privlači reprezentativni objekat Kuća i Trg ispraćaja. Osam belih betonskih latica sa kupolom, prosvetljenom ka poslednjem putu odlazećih, osim diskretne simbolike, predstavljaju i dopadljiv arhitektonski sklop koji dominira nad zelenim prekrivačem grobljanskih humki. Može se manipulisati novcem, komisijama, podobnošću i sličnim oruđem, ali ne i idejama. Stoga je značajno da u javnosti i literaturi ostane trag o neprilikama dugog puta Mirjane Lukić i dugim prstima građevinske vlasti. Ostali su ožiljci na neispoštovanim idejama, za šta se ne može kriviti autorka, kojoj pripada satisfakcija da je misaoni i moralni pobednik nad autokratijom povlašćenih.

Mihailo Mitrović
(Politika - Kulturni dodatak, subota 30. avgust 2008)
Izvor: Inzenjerska komora
Link: http://www.ingkomora.org.yu/glasnik/12/?id=cl12_09&p=1
 
Postovani clanovi,

imao bih jedno pitanje ako neko moze da pomogne.

Pre par dana sam dobio ponudu da povoljno kupim stan u novoj zgradi koja je uredna papiroloski, sa svim dozvolama i uknjizbom. Taj povoljan stan je tavanski prostor koji je investitor pretvorio u stambenu jedinicu. Interesuje me da li je moguce, ako kupim taj stan(tavanski prostor), da uradim prenamenu u stambeni?

Hvala unapred na informacijama
 
Sale156 wrote :,,. . . investitor pretvorio u stambenu jedinicu. . . . da uradim prenamenu u stambeni ?

Sale dobro došao :)
Hajde da apsimo investitora :laugh: :lool: :laugh:
 
Mislim da je ovaj tekst najadekvatniji za ovu temu. Izgleda da će Grci dobro zaraditi na objektima nekadašnje fabrike "Beko" i pre nego što počne izgradnja njihovog hotelsko-stambenog kompleksa.

Mali akcionari Beogradske konfekcije posle stečaja ostaju kratkih rukava
Sva preostala imovina Beka - Grcima?
AUTOR: RUŽA ĆIRKOVIĆ

Beograd - Pravosnažne sudske presude tek bi trebalo da budu donete, ali kako stvari trenutno stoje, od stečaja Beogradske konfekcije Beko korist će imati samo grčka firma Lambda, odnosno njen beogradski zastupnik Properti development, koja je svoje pare investicijom u Beko sačuvala i od hirova trenutne ekonomske krize i od inflacije i još zaradila.

0702_ocp_w380_h300.jpg


Tako bi, naime, moglo da ispadne na kraju. Iako je Beko u stečaju praktično isplatio sva nesporna potraživanja, od viška imovine te firme bivšim akcionarima neće ostati ništa. Sve bi moglo da pripadne Lambdi, odnosno njenom zastupniku Properti development. Ta je firma avgusta 2007, praktično pred izbijanje svetske ekonomske krize, za 55,8 miliona evra kupila glavnu imovinu Beka u Bulevaru vojvode Bojovića i Dunavskoj ulici u Beogradu. Tim novcem su praktično isplaćeni svi nesporni poverioci, a 20 miliona evra je rezervisano po osnovu potraživanja koja su još u sporu, a čiji vlasnik je država ili paradržavne firme. Ostatak imovine Beka u stečaju procenjen je na 30 miliona evra i trebalo je da podele bivši vlasnici - država i oko 4.500 malih akcionara.

Properti international je, međutim, krajem prošle godine tužio Beko u stečaju, jer stečajna uprava nije ispunila ugovornu obavezu i do 31.12. 2007. godine sve kupljene nepokretnosti oslobodila od lica i stvari i predala ih kupcu. Ugovorom je predviđeno da u slučaju neispunjenja ove obaveze, kupcu Beko plaća naknadu od 55.800 evra dnevno, odnosno jedan promil od ukupne kupoprodajne cene. Properti traži da mu Beko sada isplati preko 60 miliona evra, što znači da bi sva preostala imovina Beka u stečaju - i novčani i nenovčani deo, pripala kupcu koga zastupa Properti international. I on ni tada ne bi bio u celosti obeštećen.

Ročište koje je pred Privrednim sudom u Beogradu u ovom predmetu bilo zakazano za 7. maj ove godine, odloženo je za septembar, a prošle nedelje je u Agenciji za licenciranje stečajnih upravnika okončan disciplinski postupak po tužbi takođe Properti internationala, pokrenut protiv stečajnog upravnika Beka Željka Pešuta. Najkraće rečeno, Pešut je okrivljen za celu ovu pravnu i materijalnu propast i oduzeta mu je licenca za rad.

Disciplinsko veće Agencije za licenciranje stečajnih upravnika zaključilo je da Pešut i ako jeste, nije „na jasan i neposredan način svim zainteresovanim kupcima“ saopštio informacije koje su mu bile poznate pre javnog nadmetanja, o tome da se deo imovine koja je bila na prodaju ne nalazi u državini Beka, a da se povodom vlasništva nad jednim delom imovine vodi sudski spor. Tako su, zaključilo je Veće, „oštećena prava zainteresovanih kupaca“, a bilo ih je tri. Zatim, zaključilo je Disciplinsko veće, Pešut je „pogodovao pritužiocu kao kupcu“, odnosno firmi Properti international odredbama ugovora, koje nisu bile poznate ostalim zainteresovanim za kupovinu, o vrlo visokom obeštećenju za slučaj da im se imovina, oslobođena od lica i stvari, do određenog roka ne preda. Ova ugovorna odredba nije dobila ni saglasnost Odbora poverilaca Beka. I najzad, zaključilo je Veće, Pešut je svim navedenim radnjama naneo „potencijalnu štetu po stečajnu masu“.

Nesavesnost stečajnog upravnika naročito se, po mišljenju Disciplinskog veća, ogleda u tome da tokom četiri godine od isteka datuma do koga je trebalo, a nije ispraznio prodate nekretnine od lica i stvari i predao ih kupcu, nije ni pokušao da ugovor raskine i tako obračun ogromnog obeštećenja zaustavi. A sve do 2011. tužbu tim povodom nije podnela ni Properti international.

Ostaje samo da tuže

Stečajni upravnik Željko Pešut tvrdi da je kupca upoznao sa spornim detaljima pre potpisivanja ugovora i da praktično država ovom odlukom, koja će nesumnjivo biti korišćena u toku sudskog spora, a ne on, pogoduje kupcu. Pešut ima pravo žalbe Upravnom sudu. A po svemu sudeći, još jednom izigrani akcionari Beka mogu da se raspituju da li stečajni upravnik za svoje eventualne greške odgovara i ličnom imovinom i da ga možda tuže.

Izvor: Danas

Tekst jako dobro otvara pitanje da li je cela ova šarada namerno izrežirana, i to paradoksalno u korist prvobitno oštećenog, tj. Grka koji su kao naivni kupili mačku u džaku, pa podneli tužbe i sada će se debelo omastiti od obeštećenja. Ili je sve samo slučajna posledica gluposti, lenjosti, nepažnje, nestručnosti, partijskog kadriranja itd.

Obrni-okreni, najdeblji kraj izvući će oni koji su najmanje krivi i koji se ništa nisu pitali - mali akcionari.

I jedna primedba na sam tekst - ne mogu da verujem da iskusna novinarka poput Ruže Ćirković dozvoljava sebi tu dozu površnosti, pa maši imena firmi. Nije Lambda, nego Lamda. I nije Property international već Property development (prvo je dobro napisala, pa se kasnije zeznula).
 
Gradski arhitekta Dejan Vasović o tome kakvi su objekti potrebni Beogradu:

Kakvi objekti nedostaju Beogradu?

Objekti sa p(r)osvećenim investitorom. Savremeni objekti neopterećeni profitom, već budžetom. U Beogradu, što je slučaj i u drugim svetskim gradovima, znatan broj objekata gradi se za tržište i legitiman cilj je da se tom izgradnjom zaradi što više. U takvim uslovima, retko se mogu izgraditi objekti koji bi se pamtili. S druge strane, kada investitor želi da zgrada koju finasira bude više od posla, da ostavi traga, kada je posvećen tom poduhvatu i kada veruje svom arhitekti, postoje uslovi da rezultat njihovog zajedničkog napora bude vanserijski. To ne znači da u ovoj saradnji ima para koliko god treba, već da je novac sa kojim se raspolaže pametno potrošen. Budžet je uvek bitan, profit ne bi trebalo da bude.

Izvor: Ego magazin
 
Ivana Anja Milić, tehnički direktor i suvlasnik kompanije "Arhi.pro", za portal CAB

O arhitekturi u Srbiji

Arhitektura u Srbiji je ulaskom u devedesete doživela veliku krizu struke, koja i dalje traje. Prevashodno, investitori su pobedili arhitekte u znanju crtanja projekta, gde se borba za kvadrate pretvorila u propast gradskog razvoja.

Po prirodi štedljivi za plaćanje “papira”, domaći investitori imaju široku ponudu jeftinog crtanja na sve strane. Cena našeg rada je dovedena na najniže lestvice, te su rezultat jeftinih projekata zapravo nekvalitetni projekti, jer je novac mera vremena: ako ste malo naplatili, morate brzo završiti posao i tako predate bilo šta. Nema se vremena za razvoj projektnih faza, preispitivanje koncepta, rešenja, varijanti, analize kuće po svim kriterijumima. U razvijenom svetu se projekti rade mnogo duže, svi razumeju da proces projektovanja traje. Međutim, ovde se i inostrani klijenti brzo odomaće i spoznaju da mogu da forsiraju prekratke rokove za već ozvaničeno male cene.

Na našim ulicama su nikle zgrade koje su nam zapečatile urbanu sliku grada za sto narednih godina. Imate bulevare, ulice i trgove upropašćene investitorskom arhitekturom. Građevinska dozvola zapravo odobrava urbanističke parametre izgradnje,energetske kapacitete, ali niko još nije uveo arhitektonsku dozvolu! Rado bih se borila za arhitektonsku saglasnost kao sastavni deo procedure u izgradnji. Imamo najveći broj saglasnosti u proceduri dobijanja dozvola, a veliki broj arhitektonski neprihvatljivih objekata.

Potrebno je podići svest, da za iste novce, pa i male budžete gradnje, možete napraviti zgradu kojoj estetika nije zanemarena strana. Takođe i svest o tome da je porast turizma vezana sa atraktivnim razvojem grada. Mala ulaganja bi mogla doneti primerene ekonomske benefite iz turizma.

I na kraju, podići svest da na ovaj način mi ne ostavljamo našim pokolenjima kvalitetnu sliku grada. Psihologija naroda je vezana za uslove u kojem odrasta i okruženjem u fizičkom i estetskom smislu. Popravljanje gradske slike je istovremeno i briga za razvoj psihe naše dece, njihovog budućeg odnosa prema kulturnim vrednostima, odnosa prema lepom, uređenom.

:)
 
08/02/2013
....Usred Beograda, sa obe strane ulice, po jedno gradilište ....U jednom momentu, šef gradilišta, pomalo bojažljivo
(setite se da se Srbi od pamtiveka plaše uniforme, od poštara pa nadalje),
došapnu inspekcijskom šefu
- što ne pređete malo preko puta, ovi su izgleda “divlji”.
Dok će ti ovaj mrzovoljno - išli smo, ali nismo za njih nadležni, nisu registrovani, niti imaju ikakve dozvole...
:shock:
izvor http://www.danas.rs/danasrs/svet/evropa ... _id=255648
 
[url=http://beobuild.rs/forum/viewtopic.php?p=30922#p30922:3fts3dbx je napisao(la):
dragan » 13 Aug 2008 08:29 pm[/url]":3fts3dbx]Pošto je situacija takva - kakva je ... i još će dugo biti takva - kakva je, a nikakva je :)
treba kupovati samo gotove stanove koji su u objektu sa 'Upotrebnom dozvolom'.

Ali, ... i kupci doprinose ovakvoj situaciji, jer hoće da prođu 'jeftinije', pa kupuju svašta.
Kako što rekoh malopre, situacija se nije mnogo promenila ni danas, zato uvek provera dokumenata.
 
Tuzno je sto se za 10 godina nismo pomakli a nema naznake ni da cemo uskoro.
 
[url=http://beobuild.rs/forum/viewtopic.php?p=12414#p12414:1p9w1ht4 je napisao(la):
Ditrih » Uto Okt 09, 2007 11:27 pm[/url]":1p9w1ht4]Meni je najzalije sto stanari prodaju bulju zarad da im investitor okreci fasadu i popravi krov a za uzvrat sagradi jos 3,4 sprata i napravi mutanta koji ne lici ni na sta (svi su mnogo jadni)....cast izuzecima.
Upravo tako, čast izuzecima jer neke zgrade koje su ličile na ruine ili su jednostavne bile ružne (oronule fasade, šarene terase itd.), nakon nadziđivanja postale su sasvim dobre i uklopile se u ambijentalnu celinu, a negde su se rešili problemi ravnih krovova koji najčešće prokišnjavaju.

Velika je greška što u timu izgradnje ne učestvuju prostorni planeri.

Članak iz 2010., verovatno nije aktuelan ali ono što bi zakon i dalje morao da podrazumeva vrlo je interesantno pa nije loše proveriti neke stavke, naravno ko živi u nadzidanom stanu.
http://www.blic.rs/vesti/beograd/nadzid ... da/v2ecdhk
 
Vrh