Ovaj video i komentar Glasa Prirode su važniji nego što možda izgledaju. Međutim u video prilogu je pažnja usmerena na ptice, a pomalo je skrajnut samo spomenut ali mnogo fundamentalniji i važniji problem samog koncepta modernih gradskih parkova. Novovedeni neoliberalni koncept "maksimalnog iskorišćenja prostora", iako lepo zvuči, ima veliki problem sa time šta oni tačno misle pod terminom "korišćenje" i "korist".
Naime, ranije se uzimalo da bi parkovi trebali da budu pokušaj vraćanja bar dela iz grada skoro potpuno istisnute prirode. Pa je koncept uređenja parka podrazumevao da je to nešto što liči na prirodno okruženje maksimalno koliko se to može postići, a da ipak bude bezbedno, lepo i pod kontrolom.
Međutim ovo što se sada u Beogradu radi sa parkovima je bukvalno njihovo uništavanje. Oni se polako pretvaraju u neku vrstu prostora za zabavu i rekreaciju gde se, više kao izgovor i dekoracija nego kao glavni sadržaj, mestimično može videti poneko usamljeno drvo ili cvetna dekoracija. Baš kao što je prethodno rečeno, više nema srednjeg i nižeg nivoa zelenila, sve mora da se vidi, da bude "na oku", sve da bude "dostupno" i "korisno". Tako im je, em daleko jeftinije za održavanje, em izgleda bogatije sadržajem.
Ali to je krajnje populistički pristup. To NIJE park. Zelenilo je tu samo izgovor za preteranu eksploataciju prostora, za neko vrlo usko shvaćeno "korišćenje", "svrhu", "konkretnu namenu". Kao da priroda i zelenilo sami po sebi nemaju svrhu ako neko tu nema sprave za razvijanje mišića ili poseban teren za košarku. O tome koliko je to pogrešno već i na temeljnom konceptualnom nivou funkcionisanja modernih gradova, koji su artificijelnom sredinom potpuno zamenili prirodu jer se redovno prostiru na bar 100 km2 (uže područije Beograda pokriva 360km2), bi se moglo još puno pisati, ali se nadam da je i ovako jasno kuda vodi ovakav pristup. Moralo bi se daleko više pisati o koristi od zelenila u gradu, ali na konkretan, a ne apstraktan način. Dakle o tome šta bi park trebao da bude i kako ga treba uraditi, pošto će inače žestokom propagandom podržana neoliberalna ideja makismalnog izvlačenja profita i sumnjive "koristi" iz apsolutno svakog dela gradske površine postati dominantan način razmišljanja i običnih ljudi.
Da me ne bi pogrešno razumeli, ne kažem da sprave za vežbanje ili igrališta za decu u zelenom okruženju nisu potrebna. Nego kažem da takve, zaista neophodne sadržaje ne treba neumereno ubacivati u ionako mali broj postojećih parkova, nego umesto da se na ruiniranom bloku starih zgrada napravi blok novih zgrada, taj prostor se pretvori u mesto za ovakve sadržaje, pa onda TU novozasađeno drveće može biti samo mestimičan dekor. Dakle u NOVOM prosturu koji ranije nije bio zelen. A ne da se menja namena starih parkova i da tako ONI prestaju da budu parkovi.
I tu vam je veza sa ekonomskom eksploatacijom i politikom. Nikome iz vlasti ni na pamet ne pada da bilo koji gradski prostor koji izgradnjom može proizvesti profit pretvori u prostor sa javnim sadržajima koji ne generišu profit. Nego, kad shvate da bi više javnih sadržaja za razonodu kao što su sprave za vežbanje, prostori za decu i tereni za mali fubal, doneli političke poene, oni sve to ubacuju isključivo u već POSTOJEĆE parkove pošto im oni ionako ne donese profit, pa tako ne smanjuju površinu namenjenu izgradnji. To je uvek na kraju pitanje ko ima koristi od gradskih resursa i kako. Drugim rečima, ko kontroliše raspodelu zajedničke imovine i na kojim se to ideološkim osnovama radi.