Šta je novo?

Spomenici

Izvor: nestvarnoastvarno.rs

Umro je samo onaj ko je zaboravljen

Pri svakom odlasku na Topčidersko groblje obiđem i mesto gde počiva dr Arčibald Rajs, koje je, vrlo često, bilo očišćeno i sređeno, te sam bio u misteriji oko toga. Ali, kada sam jednom prilikom sreo stariju gospođu kako uređuje njegov večni dom, odlučio sam da priđem i upoznam se sa njom, i nisam pogrešio.

Ona se zove Dragica i više od trideset godina, sa puno elana, ali i strpljenja, brine, ne samo o grobnom mestu dr Rajsa već i o grobnim mestima mnogih drugih velikana. Iznenadila me je svojim poznavanjem istorije, pa mi je „čas”, od dva sata, proleteo kao dva minuta.

„Evo pogledajte, ovde leže Nada i Ivan Favra, kao i Dimitrije Serž Favra, a od 2010. godine i njegova supruga, koju sam dobro poznavala, Jola Favra, rođena kao Slavka Gačić…Počistim malo, sredim, kada god mogu dođem obiđem, trudim se da grobna mesta ovih ljudi budu vidljiva, da ne padnu u zaborav…” priča mi vrlo smireno i staloženo dok rukama čupka travicu oko spomenika.
„Znate, mnogi dođu i prođu, ali ne znaju da na ovom groblju leže znamenite ličnosti, evo dođite da vam pokažem…”

Vodi me dvadesetak metara dalje, do malog spomenika, odnosno samo mermernog krsta koji stoji nisko na grobnom mestu kao da je humka, bez granitne ploče, biste ili sličnih obeležja.
„Malopre sam uredila, pogledajte tu skromnost i jednostavnost. Da li znate koju je poslednju želju Isidora Sekulić ostavila ovima u SANU?” Na to se malo zbunih, nisam očekivao pitanje, ali priznadoh da ne znam…
„Tražila je da se njen leš zavije u čaršav i položi u najprostiji čamov sanduk, te spusti u sirotinjsku raku, po redu koji dolazi na groblju. Bez ikakve ceremonije, govora i venaca, bez novinskih članaka. Da sveštenik očita molitvu i to je to.”
I stvarno, kada pogledate mesto gle leži Isidora Sekulić…to je to.

„Da li znate da je na ovom groblju i bista Lazara Pantelića, ali on nije sahranjen ovde…” Opet zbunjen, razmišljam u sebi, ne znam ko je Lazar Pantelić i taman kada sam hteo da je pitam, Dragica me već dovede do nje, te videh i sam…
„Zamislite, on je imao dozvolu da napusti Kragujevac, krenuo poslom u cik zore za Beograd, ali kada je video da se nešto čudno dešava u gradu, okrenuo se i vratio u gimnaziju i do kraja ostao sa svojim đacima. E, kakvi su to ljudi bili…” Ćutim zamišljeno, slušam je pažljivo i dok sam napravio fotografiju ona me već poziva sa drugog kraja groblja.

„Dođite da vidite junaka koji je drugi u Srbiji postao vojvoda, odlikovali su ga i Srbi i Austrijanci i Turci…” Prilazim, gledam najviši spomenih koji sam ikada video na grobljima, ima siguno deset metara, slova na njemu su bleda, jedva se naziru. Naginjem se da pročitam, a gospođa Dragica mi pomaže:
„Vojvoda Stevan Knićanin, sahranjen je 1855. Bio je najhrabriji ratnik kod kneza Aleksandra Karađorđevića, po njemu se i jedno mesto u Vojvodini zove. Tu leži i njegov sin Andrija. Vi ste mlad čovek, ali verovatno ste čuli za onu pesmu o njemu: Fala tebi Knićanine Stevo, što otera Kiša sa Moriša…”

Ponovo joj priznajem da nisam, ali obećavam da ću sve proučiti o njemu. I tako, dok nekako pokušavam da se opravdam, Dragica je već ispred mene i maše mi da dođem…
„Žanka je tražila da sanduk sa njenim telom bude na volovskim kolima i da je tako dovezu do rake.” Gledam spomenik i zamišljam tu scenu.
„E, šta je ona sve preživela. Komunisti su je osudili da čisti ulice, zamislite, Žanka Stokić da čisti ulice. Umrla je, jadna, odmah posle toga, a pričali su mi da je hiljade ljudi došlo na sahranu, znate, na kolenima su bili dok je sahranjivana…ovaj spomenik joj je podigla kućna pomoćnica Magda kojoj je ostavila neku malu zaostavštinu.” Slušajući je pažnju mi privlači baš taj tekst na spomeniku: „Svojoj plemenitoj gazdarici Žanki podiže ovaj spomenik blagodarna Magda.”

I tako, od groba do groba, od priče do priče, profesorka matematike u penziji, nestvarana gospođa Dragica sa Vidikovca koja ne dozvoljava da mrtvi umru, jer umro je samo onaj ko je zaboravljen.

%D0%94%D1%80-%D0%90%D1%80%D1%87%D0%B8%D0%B1%D0%B0%D0%BB%D0%B4-%D0%A0%D0%B0%D1%98%D1%81-scaled.jpeg

Više fotografija na linku https://nestvarnoastvarno.rs/2020/01/19 ... boravljen/
 
Rasa Popov ,mi liči na nekog rege pevača sa Jamajke.

Sent from my Mi 9T using Tapatalk
 
Ova skulptura Raše Popova pakao za one koji pate od tripofobije
 
Zanimljivo mi je što su korišćeni tako nekonvencionalni materijali. Izgleda da je to svojevrsni trademark ovog skulptora.
 

Prilozi

  • 20200507_091641.jpg
    20200507_091641.jpg
    389,4 KB · Pregleda: 2.125
Biće da mu je trademark i da od Raše Srbina napravi Rastu Jamajčanina. :D
Džaba ti što je nekoncencionalni materijal koristio kada nije koristio mozak. Možda bi primetio kako je odradio glavu.
 
Идеја и приступ су занимљиви, требало је да буде више погнут и ситније грађе, и да жице од које су коса и брада увије да изгледају коврџасто. Ово друго не би требало да је тешко, можда би могло и сада да се уради.

Цртеж на претходној страни је добар.
 
Sviđa mi se Raša. Opet negativni komentari kao za Patrijarha. Izgleda da samo klasične skulpture mogu da prođu.
 
Nema ovo veze sa klasikom, nego sa time da treba da me skulptura asocira na osobu koju predstavlja. Da nije napisano da je to Raša Popov, ne bih nikada pogodio.
 
Problem je iz kog zovotnog doba uzeti lik koji treba predstaviti
Da li iz mladjih dana ili iz poznijeg perioda....
 
Spomenik je po meni neobican, zanimljiv i pomalo luckast, kakav je i sam Rasa bio. Ne znam da li je to bila namera autora, ali sam siguran da se Rasa ne bi bunio sto je postao Rasta Potov.

Nije to spomenik nekom politicaru snobini, Rasa je bio malo sirih vidika.
 
Meni izgleda interesantno, ali me zanima kako se odrzava ova skulptura?
 
Мислим да је довољно одржавање прати га перачем под притиском, тзв. пушком/шмрком.
 
Ulaz u Park skulptura u sklopu Muzeja Jugoslavije, koji je za sada, otvorio za publiku deo svog kompleksa, besplatan je za sve zainteresovane, saopšteno je iz jedne od naših najposećenijih muzejskih institucija. Kako je objašnjeno, muzejski tim odlučio se na to rešenje vodeći se idejom da javne ustanove kulture treba da budu dostupne svima i da je njihov značaj, kao prostora integracije zajednice, posebno važan u trenucima krize.

http://www.politika.rs/sr/clanak/454021 ... ugoslavije
 
Знам да се овде не води дискусија о таквим споменицима, али скоро сам посетио гроб покојног прадеде, и изнова се подсетио колико ме нервирају ови данашњи мермерни надгробни споменици.. Колико је све то пре стотинак година било лепше.

Чак и најскомнији примери са сеоских гробаља су ми лепши од ових данашњих безличних плоча.
 
"Погођен чињеницом нашег општег заборава, Ристић је, деведесетих, предложио да се на Великом ратном острву изгради спомен кула – пирг, за све српске новомученике пострадале у хрватском геноциду.
Изградња ове куле не би много коштала. (...) Но, Ристићевог спомен-пирга данас се готово више нико не сећа."

"Прошле године (...) дат је предлог да једна од централних београдских улица буде названа по Светим Jасеновачким Новомученицима. (...)
Званични Београд је, и поред регуларног поднеска, опет остао нем."

"А онда је у престоници приказан филм о Диани Будисављевић. (...) грађански Београд се до суза потресао. А градска скупштина је, одмах по почетку приказивања филма у Београду, донела одлуку да се у вароши, на самој, десној обали Саве, подигне споменик Будисављевићевој."

Слободан Антонић: Јасеновац у Београду, Слободна Херцеговина

http://slobodnahercegovina.com/slobodan-antonic-jasenovac-u-beogradu/

https://stanjestvari.com/2020/05/19/slobodan-antonic-jasenovac-u-beogradu/
 
Много ће воде протећи Дунавом и Савом док Београд не дочека споменик жртвама хрватског геноцида над Србима. О погромима и локалним покољима да и не говорим.

Још увек је ово дубоко антисрпско скојевско легло.
 
Neće biti takvog spomenika još dugo, dugo... Cilj je da se zaboravi, revitalizuju srpska stradanja, da se samo priča o poslednjem ratu i tako zaboravi sve ono pre toga.
Ne samo spomenik svim srpskim žrtvama iz NDH, nego treba sagraditi i muzej sećanja i genocida.
Podigao bih spomenik i svim civilnim žrtvama rata u BiH i Hrvatskoj, bez obzira na nacionalnost.
Beograd treba da bude grad koji je otvoren za sve ljude sveta, ali isto i da pamti zločine nad srpskim narodom.
Umesto toga, ovde se razmatraju spomenici političarima.
Što se tiče spomenika koji bi bio posvećen srpskim žrtvama, neće od toga biti ništa. Shvatite da nama na pojedinim fakultetima predaju strani agenti, da nas uče kako smo kolektivno krivi i kada stradamo i kada neki Srbin ubija po regionu. Uvek smo krivi, za sve i svašta. Uče nas da šetamo pognutih glava, poniženi, poraženi, samodestruktivni, ućutkani, omraženi... To je ono što nam nude. Zaista mislim da dolaze po tom pitanju još gora vremena jer su mlađe generacije još više nezainteresovane za takve stvari. Oni će prihvatiti matricu Zagreba, Sarajeva, Prištine, Podgorice.
Pored spomenika, treba i ulice posvetiti žrtvama brojnih stratišta.
 
[url=http://beobuild.rs/forum/viewtopic.php?p=740409#p740409:1nngpp04 je napisao(la):
Koniljo » 20 Мај 2020 22:32[/url]":1nngpp04]
Podigao bih spomenik i svim civilnim žrtvama rata u BiH i Hrvatskoj, bez obzira na nacionalnost.
Ја не бих. Споменике треба дизати искључиво српским жртвама, а кад је реч о Другом светском рату, и нашим састрадалницима, Јеврејима, Ромима и онима који су се супротставили усташком и нацистичком терору.

По питању осталог се углавоном слажем, али не бих био тако строг према нашим млађим генерацијама.
 
U tome i jeste problem, što se opet raspiruje mržnja.
Treba biti čovek, nije teško. To što je tako nešto teško očekivati od suseda, to je njihov problem, a ne naš. Uvek nam je nedostajalo pameti i razuma, samo nasilni i žestok odgovor. To je upravo ono što oni i žele od nas, da nas opet optuže za razne agresije i hegemonije.
Jednim spomenikom posvećenim žrtvama rata bismo pokazali razliku između nas i njih.
Ako je Srbima normalno da neki bolesnik ubije dete ili čoveka samo zato što je druge nacije ili vere, onda smo mi u velikom problemu. Nemoj da se praviš nevešt, daleko da su Srbi bili cvećke u proteklim ratovima. Malo realnosti, za početak.
 
Нема ничега човечног у Вашој шизофреној мешавини полу-еманципованог српства и југоносталгије. Уз дужно поштовање - вероватно сте старији од мене - Ваш начин размишљања је детињаст.

Ако Ви мислите да је нормално да подижемо споменик „цивилним жртвама” муслимана и Хрвата, међу којима има и оних који формално нису били део оружаних формација, али су и те како учествовали у прогону и злочинима против Срба, то је Ваша ствар.

За мене је свака идеја о одавању почасти жртвама других из претходног рата, који су они започели, у тренутку када они не признају ни наше жртве из Другог светског рата, и када пропагандни аспект оба та рата још траје - потпуно сулуда. Ако је Вама логично да у тренутку када нам неко тражи главу, ми понудимо руку, то је - опет - Ваша ствар.

Разумни не пристају на једностране компромисе и „братство-јединство”, тј. мир, преко сопствених леђа. Доста смо се тога нагледали у обе Југославије. Сад је ред да „браћа” понуде своја леђа, па ако то учине - а неће - онда можемо размишљати о оваквим потезима.

[url=http://beobuild.rs/forum/viewtopic.php?p=740419#p740419:ei3mj21q je napisao(la):
Koniljo » 20 Мај 2020 22:50[/url]":ei3mj21q]Treba biti čovek, nije teško. To što je tako nešto teško očekivati od suseda, to je njihov problem, a ne naš.
Треба, треба, али зато не треба бити бу****. Голубови и змије, поука је јеванђелска.

И те како је наш проблем што су нам суседи такви какви јесу. Такође је наш проблем и наивност коју овде показујете, јер она није својствена само Вама. Ви мислите да бисте таквим гестом показали како смо би бољи, а заправо, само бисте померили границе перципиране „истине” у њихову корист. Непристрасни спољни посматрач природно перципира као „истину” оно што представља својеврстан „просек”, тј. помирење ставова завађених страна. А када једна страна инсистира на својој искривљеној верзији „истине”, а ви чините уступке и заузимате неки помириљиви став, „просек” се помера у њихову корист.

Зато у рату - а пропагандни рат је у пуном јеку, како на Балкану, тако и у целом свету - нема места за истину. Све је наратив, а онај чији наратив је мање убедљив, мање се чује - или га се први одрекне - губи.

[url=http://beobuild.rs/forum/viewtopic.php?p=740419#p740419:ei3mj21q je napisao(la):
Koniljo » 20 Мај 2020 22:50[/url]":ei3mj21q]Ako je Srbima normalno da neki bolesnik ubije dete ili čoveka samo zato što je druge nacije ili vere, onda smo mi u velikom problemu. Nemoj da se praviš nevešt, daleko da su Srbi bili cvećke u proteklim ratovima. Malo realnosti, za početak.
Србима није, али тиме којима бисте подизали споменике очигледно јесте, јер њихови судови редовно ослобађају децоубице.

П. С. Ваша идеја би се и те како допала страним агентима које помињете. Не говори ли Вам то нешто?
 
Članovi Komisije usvojili su i predloge da se u Beogradu podignu spomenici prvom predsedniku Narodne kancelarije, vojvodi i slikaru Petru Nikolajeviću Moleru i arhitekti Aleksandru Deroku.

– Kao građanin Beograda, podnosim inicijativu da se podigne spomenik Petru Nikolajeviću Moleru, prvom predsedniku Narodne kancelarije, vojvodi i slikaru, u parku u Molerovoj ulici na Vračaru. On je ličnost koja je zadužila srpski narod, kako sa mačem i puškom, tako i bez njih. Svojom energijom i mudrošću često je bio duhovni vođa naroda, čineći ga hrabrim u najtežim vremenima ratovanja, bede i bolesti, u neprestanoj težnji za oslobođenjem srpskog naroda i srpske države, kakva je Srbija danas – objašnjeno je u inicijativi Gorana Vesića.

Glavni urbanista Marko Stojčić, zajedno sa zamenikom gradonačelnika Goranom Vesićem, podneo je inicijativu i za podizanje spomenika znamenitom arhitetki Aleksandru Deroku, na platou na uglu Topličinog venca i Čubrine ulice.

– Kako se Deroko smatra jednim od najznačajnijih arhitekata Srbije, mišljenja smo da takva ličnost iz naše istorije arhitekture zaslužuje spomenik i da ovaj prostor bude posvećen njemu, koji je stanovao u neposrednoj blizini, na Topličinom vencu broj 6 – navedeno je u inicijativi.

Komisija za spomenike i nazive trgova i ulica Skupštine Grada Beograda usvojila je i zahtev Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda da se Spomenik lučkom radniku, delo vajara Radete Stankovića, koji se nalazi na Savskom keju, zbog rekonstrukcije ovog keja premesti bliže glavnom stepeništu, tako da bude na reprezentativnijoj i izloženijoj lokaciji.

izvor: Studio B
 
Vrh