Šta je novo?

Zanimljivosti BG : podaci,mesta,događaji,.....

Poznanik, koji je tu dugo godina sam stanovao, pričao mi je da su
u vreme vlasti one partije, kad njega dolazili supovci iz SIV-a na partiju pokera, a
nekad i sa lakim ženskama, pa je bio zaštićen kao beli medved ili panda.:)
 
BEOGRADSKI VEKOVMIK -PIŠE : JOVAN NIKOLIĆ
Moda rimskog Beograda

U prvom veku naše ere, iako na rubu carstva, često uznemiravani od varvara, "Singidunumljani" su umeli lepo da žive, bar, prema tragovima iz tog doba.

Kuće su bile uglavnom od tesanog kamena i opeke na kojima je bio utisnut grb Flavijeve legije. Pokrivane su opekom, debljom i većom od današnjih. U središtu kuće je bio atrijum, unutrašnje dvorište sa bazenom za kišnicu. Okolo su bile prostorije različitih namena. Zidovi soba su ukrašavani freskama ili mermerom u boji. U bogatijim kućama je bio pod u mozaiku, a ukrasni predmeti od srebra i stakla. Glavna prostorija, ukrašena draperijama i tepisima, je nazivana triklinij. Ukućani su koristili glinene ili bronzane svetiljke u obliku zmaja, ljiljana, ribe ili kamile. Na žrtveniku kojeg je bilo u svakoj kući, neprekidno je održavana vatra. (Prilikom izgradnje palate Narodne banke je nađen žrtvenik od belog krečnjaka, visok 1,25 metara, posvećen Jupiteru). Iza kuća su bile bašte sa ružom i lozom. U mirnim vremenima, grad je bio okružen imanjima bogatih "Singidunumljana". Obrađivali su ih robovi kojih je grad bio prepun. Takvo imanje zvano je "vila rustika". NJihovi tragovi su otkriveni na Pašinom brdu, u Topčideru, na Karaburmi i Čukarici.

Omiljeno mesto je bilo gradsko javno kupatilo. Sastojalo se od prostorije grejane parom (poput sauna), toplog bazena i hladne odaje sa ribnjakom. Tim redom premeštali su se "rimski Beograđani", a "tretman" bi okončali masažom mirisnim uljima. Singidunumljanke su poznavale raznovrsne mirise, biserne i druge ogrlice, prstenje sa dragim kamenjem, zlatne i srebrne minđuše i ukrasne igle za upletenu kosu. U modi je bila svila, a žene su nosile prozirni veo. Muškarci su brijali lica, ili su imali kratke, uređene brade. Odeća je bila od lana i vune - uglavnom tunike, preko kojih je prebacivan plašt. Haljine su sledile konturu tela. Inače, u periodu vladavine Honorija je bilo zabranjeno nošenje pantalona?

Singidunumljani su voleli zabave, posebno venčanja. Obavljana su u crkvi, u vremenima kada hrišćani nisu bili proganjani, ili u svetilištima kada je vladalo mnogoboštvo. Svadbeni obred je nazivan pompa. Upražnjavane su i "žešće" zabave. Pretpostavlja se da je na ravni današnjeg Zelenog venca bila arena u kojoj su glavni akteri bili robovi, gladijatori i divlje životinje. Veliki praznik je bila Nova godina, a kao i danas, dočekivana je uz poklone najbližima. Običnim danima, dokoličareno je u berbernicama i krčmama u kojima je mlađi svet povremeno pravio terevenke, na koje su pozivane žene "lakog morala". Kada zahladi, a u to vreme na ovim prostorima su vladale oštre i duge zime, besposleni su zalazili u radnje singidunumskih duvača stakla, divili se majstorima i usput grejali.

Tokom drugog i trećeg veka, Singidunum je bio značajno trgovačko središte. Između ostalog, u grad su stizali začini i do tada nepoznati prehrambeni proizvodi. Sirotinja je jela pasulj, sočivo, grah i dvostruko pečen, prilično tvrd hleb. Bogatiji sloj slastio se ovčetinom, svinjetinom i govedinom, prelivajući ih aromatičnim sosovima, punim začina. Šunke, kobasice i uopšte dimljeno meso, je smatrano drugorazrednom hranom! Naši sugrađani iz prošlosti prosto su tamanili cveklu, grašak, med iz Afrike, piroge, torte, kolače svih vrsta i sušene smokve.
izvor Glas javnosti
link http://www.glas-javnosti.co.yu/danas/srpski/bg07050406.shtml
 
ULICA BAŠ ČELIKU
06.05.2007, BEOGRAD
Istoričar Predrag Marković predložio da se gradskim ulicama ubuduće daju imena po likovima iz domaćih i stranih književnih dela. I svetska književnost može da posluži kao izvor nadahnuća, pogotovo ako je vezana za nas
image.jpg

U zbrci koju poslednjih nekoliko godina među Beograđanima izazivaju promene naziva ulica i trgova, jedna lepa i korisna ideja došla je u Skupštinu grada od našeg poznatog istoričara Predraga Markovića.

On je gradskoj Komisiji za nazive trgova i ulica predložio da se ulicama ubuduće daju nazivi po likovima iz srpske i svetske književnosti, čak i po naslovima značajnih književnih dela.

Tako bi svoje ulice, prema njegovom mišljenju, trebalo da dobiju Miloš Vojinović, Biberče, Baš Čelik, Hajduk Stanko, Koštana, Devet paunica, Zlatno runo, Nikoletina Bursać, Pepo Bandić, Trnova Ružica, Pepeljuga i ostali.

Uvođenje ovog novog načela, prema Markovićevom mišljenju, "oslobodilo bi nas delikatnog merenja značaja neke istorijske ličnosti".

- I svetska književnost može da posluži kao izvor nadahnuća, pogotovo ako je vezana za nas, na primer, grof Vronski iz "Ane Karenjine", ali i kada je reč o junacima najvećih svetskih bajki i drugih dela dečje literature - Trnova Ružica, Pepeljuga, Srećni princ, Arijel, Mogli, Bela Griva... - kaže Marković za Press.

On ukazuje da bi trebalo pronaći novu inspiraciju kada je reč o smišljanju novih imena ulica jer smo dugo bili vezani za prevaziđenu praksu da se ulice nazivaju po ličnostima. Ulice, kaže Marković, treba depersonalizovati, pogotovo zato što su sva naša znamenita imena već "ispucana", a i ulica je mnogo više nego njih.

- Sada je došlo do toga da ili kopamo po istoriji i tražimo nova, ili smislimo neki novi kriterijum. Zašto se ulice ne bi zvale po izmišljenim likovima iz književnosti ili, na primer, po nekim zanatima, kao u Dubrovniku, Kotoru i ostalim srednjovekovnim gradovima. Za kulturu su fiktivne ličnosti često važnije od nekih marginalnih ljudi koji su stvarno postojali - ističe Marković.

Kao dobar primer kako treba raditi, Marković je naveo deo oko Brankovog mosta, gde su grupisane ulice iz kosovskog ciklusa - Kosovke devojke, Prizrenska, Carice Milice, Cara Lazara, Topličin venac, Kosančićev venac.
Istoričar Predrag Marković kaže i da za neko od naselja u kojima žive brojni Srbi iz Hrvatske (Altina, na primer) treba dati imena važnih Srba iz Hrvatske.

Recimo, jedan od najuspešnijih vojskovođa Prvog svetskog rata bio je Srbin iz Krajine, feldmaršal Svetozar Borojević od Bojne. Isti tako, njegovo je mišljenje da Norveška i Japan, kao zemlje koje su nas mnogo zadužile, takođe treba da dobiju ulicu.

Samo za nove ulice
Branislav Belić, predsednik Komisije za nazive trgova i ulica, kaže da mu se sviđaju Markovićevi predlozi, ali ističe da bi trebalo voditi računa koje se ime daje kojoj ulici i da budu grupisane u celine.
- Ne ide da Biberčetova ulica bude, na primer, pored Tesle. Najverovatnije ćemo usvojiti neke od predloga, tako što ćemo takve nazive davati samo novoizgrađenim ulicama koje sada imaju samo brojeve - kaže Belić.

Niču spomen-ploče
Predlozi pojedinaca i grupa građana za podizanje spomen-ploča i bista znamenitim Beograđanima, kao i za preimenovanje imena ulica, u Skupštinu grada pristižu svakodnevno.
Neki od predloga su da se podignu spomen-obeležja nevinim žrtvama pogubljenim bez suđenja neposredno po oslobođenju Beograda 1944. godine, zatim žrtvama političkog progona od Titovog režima, u obliku neobrađenog kamena, kao i Milošu Crnjanskom, Urošu Prediću, a slikar Petar Lubarda dobio bi bistu.
M. Malešević
izvor Press
link http://www.pressonline.co.yu/vest.jsp?id=10394
 
Hehe...stvarno nije losa ideja. Voleo bi da vidim ulice "Oblomova", "Vasilise Premudre", "Baba Jagina" itd.
I naravno, nasi omiljeni evropski strip junaci bi trebali da dobiju ulice....Alan Ford, Mister No, Zagor, Blek Stena, Dylan Dog, Tintin, Asterix & Obelix:)
 
BEOGRADTSKI VEKOVNIK - PIŠE JOVAN NIKOLIĆ
SVI BEOGRADSKI AERODROMI

Prvo "letalište" u glavnom gradu otvoreno je pre skoro jednog veka, 1910. godine, na Banjici! Na ovom brdovitom terenu postojala je ravan od nekoliko stotina metara, dovoljno duga za uzlet tadašnjih letilica. "Letalište" je bilo postavljeno na prostoru između današnjeg sportskog centra i stadiona fudbalskog kluba "Rad". Dve godine kasnije izgrađen je prvi drveni hangar za avion, koji je trebalo da učestvuje u ratu protiv Turske. Tu su bili stacionirani i malobrojni avioni Srpske vojske pred Prvi svetski rat.

Zaključenjem međunarodne Konvencije o vazdušnom saobraćaju (Pariz, 1919), koji je potpisala i Kraljevina SHS, proistekla je obaveza izgradnje novog aerodroma u blizini Beograda. Određena je lokacija na putu prema Pančevu, a prvi avion na redovnoj liniji Pariz-Carigrad, sleteo je 15. marta 1923. godine. Krajem septembra, sa ovog aerodroma poleteo je prvi avion na noćni let do Istanbula. Bila je to prva noćna civilna avio-linija u svetu.

Treći po redu lokalitet za beogradsku vazdušnu luku, bila je ravan ispod Bežanijske kose (na mestu današnjih novobeogradskih blokova 60, 63, 64 i 65).

Novi aerodrom predat je na upotrebu 10. maja 1927. godine. Imao je 4 travnate poletno-sletne staze, dužine 2,9 kilometara. Februara naredne godine su uzleteli avioni "potez 29", na redovnoj liniji do Zagreba, koju je otvorio "Autoput", prvi domaći avio-prevoznik, osnovan godinu dana ranije. Pojavom većih i težih aviona, travnate staze su betonirane, broj im je smanjen, a navigaciona oprema je modernizovana. Pista je generalno obnovljena posle Drugog svetskog rata, 1945. godine. Poslednji let sa Bežanijskog aerodroma obavljen je 1964. godine.

Tačno na polovini 20. veka, 1950, počela je izgradnja vojnog aerodroma kod Batajnice, tadašnjeg sela u blizini Zemuna. Gradnja je trajala dve godine. Zvezdane trenutke aerodrom je doživeo septembra 1961. godine, kada je prihvatio učesnike Prvog samita nesvrstanih zemalja, održanog u Beogradu. Aerodrom Batajnica, preživeo je strahovita bombardovanja tokom NATO agresije 1999. godine. Aerodrom kod sela Surčin, udaljen dvanaest kilometara od centra Beograda, otvoren je za saobraćaj 28. aprila 1962. godine. Idejni projekat vazdušne luke je izradila ekipa stručnjaka Urbanističkog zavoda Srbije, koju je predvodio arhitekta Nikola Dobrović. Aerodrom je otvorio Josip Broz Tito, predsednik Jugoslavije, 20. aprila 1962. godine.

Šezdesetih godina, Beograđani su za dobar provod smatrali odlazak na aerodrom, tačnije u restoran na velikoj krovnoj terasi, u kojem je služen prvi espreso u prestonici. Zabava je bila gledanje sletanja i uzletanja jedine tri "karavele" koje smo imali, tada veoma modernog aviona čak i za evropske pojmove. Oni koji su imali sreće da u to doba lete JAT-om, pamte da je u avionima moglo slobodno da se puši. Kasnije su uvedene zone za pušače i nepušače, a zatim su oni prvi postali "persona non grata". Kada je 2006. godine, slavljena 150. godišnjica rođenja Nikole Tesle, beogradskoj vazdušnoj luci je dato ime ovog velikog srpskog naučnika.
izvor Glas javnosti
link http://www.glas-javnosti.co.yu/danas/srpski/bg07050704.shtml
 
BAOGRADSKI VEKOVNIK - PIŠE JOVAN NIKOLIĆ
Turci prvi put u Beogradu

Janičarski crveno-žuti barjaci su se zavijorili iznad Beograda 30. avgusta 1521. godine. Sultan Sulejman drugi Veličanstveni, prešao je Savu pontonskim mostom i uz talambase, zurle i topovske salve, pobedonosno ujahao u grad. Odmah je naredio da sve pravoslavne i rimokatoličke crkve, a posebno mitropolijska crkva Uspenja presvete Bogorodice, budu prepravljene u džamije! Turski vojnici su opustošili Donji grad, pobili sve živo, a mnoge zgrade srušili ili zapalili. Preživeli Srbi su deportovani u Istanbul i naseljeni između Zlatnih i Silivrijskih vrata. Srpsko naselje u turskoj prestonici nazvano je Beligrad mahala!

Međutim, neumereni progon gradskih hrišćana, a posebno Srba, ubrzo je obustavljen. Polazeći za Istanbul, sultan Sulejman je ostavio gradsku posadu pod komandom Bali bega Jahijapašića. To je podrazumevalo dolazak mnogih turskih porodica (naročito iz Bosne), zanatlija, trgovaca i poslenika raznih struka. Turci su naseljavali padinu Zerek (Vidik), a kasnije i Dort jol, ravnicu u nastavku Zereka do dunavske obale. (Tu je vek kasnije nastala i Jalija mahala). "Bosanci" (poturčenjaci), stvorili su mahale nazvane po mestima iz kojih su poticali. Za njima su pristigle druge nacije: Grci, Jevreji, Cincari i Jermeni, a zatim rimokatolici iz Dubrovnika, Mletaka, Mađarske i drugih delova Evrope. Beograd je proglašen centrom pašaluka. Prvi popis u kojem su evidentirane 64 hrišćanske kuće u 14 mahala obavljen je 1530. godine. Iako je podatak nerealan zbog odnosa broja mahala i kuća, uzima se kao koliko-toliko verodostojan. U popisu je navedeno da samo u 19 kuća žive građani Beograda! Dragocen je podatak o dvojici sveštenika, popu Jovanu i đakonu Nikoli, koji su bili na raspolaganju malobrojnim hrišćanima.

Narednih nekoliko decenija, nekadašnje istureno utvrđenje, "kapija Evrope" ili "bedem hrišćanstva", postalo je najznačajnija vojna baza u unutrašnjosti evropskog dela Turske. Kada je Budim pao u turske ruke, 1541. godine, Beograd je uvršten u Budimski pašaluk, sa statusom šehera, muslimanskog grada s najvišim rangom. Tvrđava je pretvorena u ogroman magazin za džebanu i hranu za vojsku. Tih dana su srušeni ostaci dvora despota Stefana. Najvelelepnija građevina je bio Karavansaraj sultana Sulejmana.

Narastajuća varoš i tvrđava su se spojili, pa je nestao prepoznatljiv obris utvrđenog brda iznad ušća Save u Dunav. Krajem šesnaestog veka, u Beogradu je postojalo nekoliko mahala, a počela je da se širi takozvana Gornja čaršija. Od Kalemegdana ju je odvajalo prilično veliko "Srednje groblje". U narednih vek-dva na teritoriji grada nastalo je nekoliko grobalja. Na savskoj strani srpsko, jermensko, grčko i jevrejsko groblje, a u dnu Zereka, još jedno jevrejsko groblje. Na strani gde je kasnije razvijena Donja čaršija, kod OŠ "Vuk Karadžić", nastalo je još jedno jevrejsko groblje.

Putopisci polovine 16. veka navodili su da je "beogradska tvrđava brdo uzvišeno i ravno". Jedan od njih, biskup Anton Vrančić isticao je veličinu i značaj kule Nebojše. Svi oni pisali su o tipično istočnjačkom gradu, političkoj i privrednoj prestonici evropskog dela Turske. Bilo je to vreme fantastičnog uspona islamiziranog Beograda.
izvor Glas javnosti
link http://www.glas-javnosti.co.yu/danas/srpski/bg07050802.shtml
 
Прочитавши ово http://www.politika.co.yu/detaljno.php?nid=27914 потражих и оригинал
Мислим ДОРЋОЛ ЗАКОН :)
At the crossroads of Europe
By Neil MacDonald
Published: May 4 2007 19:34 | Last updated: May 4 2007 19:34

Dorcol, its residents say, is home to Belgrade’s “best criminals”. The gritty neighbourhood, edging along the River Danube in the shadow of the Serbian capital’s historic Ottoman Turkish fortress, used to produce the toughest boys’ street gangs, who would look for trouble in adjoining parks and housing areas.

Long-time residents still affect a certain swagger. “People who live here stick together,” says Milovan Mihajilovic, a stockbroker in his 30s. “We never say we’re from Belgrade. We’re from Dorcol.”

Still, the area also holds strong appeal for outsiders, especially those with a taste for stately art nouveau, Bauhaus or neo-classical apartment blocks in need of renovation. Well-located apartments in good overall condition already attract high prices and, according to estate agents, the market is likely to improve further in the next three to four years thanks to new building projects, pending legislative reforms and the construction of a regional highway system linking Vienna to Thessal­oniki and Budapest to Sofia, intersecting near Belgrade.

Dorcol is just a small section of Stari Grad, meaning “old city”, the first of 17 municipalities in the Serbian capital. The neighbourhood name – coming from the Turkish dort yol, literally “four roads” – emphasises its location at a crossroads that has in centuries past been the source of economic sustenance for the area.

Two navigable rivers, the Danube and its tributary the Sava, remain key assets. Although the strip along Dorcol’s north-facing waterfront is now occupied mainly by warehouses, public utilities and socialist-era sports facilities, that is about to change. Marina Dorcol, a 25,700 sq metre tract of high-quality mixed commercial and residential buildings with offices and 600 apartments, is scheduled to open by early 2009. Dutch-Israeli developer Engel East Europe has a mandate for thorough urban rejuvenation, including an on-site aquarium, a tidy “fitted shoreline” and new docks for yachts and other pleasure craft.

The Belgrade daily newspaper Blic recently declared that “in three years Marina Dorcol should become the new elite Belgrade neighbourhood”.

Links with the €160m marina project are bound to spur new activities throughout Lower Dorcol, the roughly 30 blocks of flat land lying to the north-east side of Cara Dusana Street, the main traffic thoroughfare, says Miroslav Cvetkovic, director of Cvetkovic-Roskov, an estate agency covering Serbia and newly independent Montenegro. This area is the true historic crossroads, the original Turkish part of town, which can still be detected in its comparatively narrower, less right-angled streets. It is also, naturally, where the Dorcolite swagger is most pronounced.

Upper Dorcol, extending uphill from Cara Dusana to Studentski Trg (Students’ Square), already has trendy bars and restaurants and some of Belgrade’s most sought-after residential addresses. But “that’s not the real Dorcol”, Mihajilovic insists.

Both the upper and lower sections, like the rest of central Belgrade, took a pounding in the first world war. After Gavrilo Princeps, a young Bosnian Serb, assassinated Archduke Franz Ferdinand, an artillery barrage rained down on these parts of the city from Zemum on the other side of the Sava. As a result there are few buildings dating from before the 1920s in Belgrade, although Upper Dorcol does retain many relative antiquities left behind by the inter-war elite. Lower ­Dorcol, by contrast, was working-class and – until the second world war – predominantly Jewish. Its typical single- and two-storey buildings tend to look fairly nondescript from the outside.

Pass through the front gate, however, and the special character of the “courtyard apartment building” becomes apparent. Around the roofless space in the centre are multiple single dwellings in varying degrees of dilapidation. In the current market, these are some of Belgrade’s least wanted properties; in the worst instances, they lack running water. But, given their prime location, the potential for gentrification is clear, provided that there are some basic structural reforms in the market. “You can’t find that many houses changing hands in Dorcol,” Cvetkovic explains.

Complicated ownership is one problem. Even in Upper Dorcol, a typical four-storey building might include about a dozen apartments belonging to separate proprietors. “You can’t buy them all out. It would be far too expensive,” he says.

Ownership of many downtown properties is also notoriously confused thanks to widespread property confiscations that took place in most former communist countries. Serbia is far behind its neighbouring new European Union members Bulgaria and Romania in addressing the issue and progress was hindered by inconclusive elections in January. However, a draft restitution law that will open the way for mortgage lending is on the parliamentary agenda. “We should have [it] by the end of this year”, says Jovica Jakovac, general manager at the local branch of estate agent Colliers.

Other key steps for the next government to take include simplifying construction permits and eliminating the outdated state monopoly on city land. The new Serbian constitution, passed late last year, already makes this possible, according to Milan Parivodic, acting minister of finance in the out­going cabinet.

These measures will go some way to overcoming another stumbling block in the Dorcol market: inefficient pricing. Its neighbourhoods are currently viewed as multiple micro-locations of varying desirability. So, for example, on Jovanova and Jevremova, parallel hillside streets running the length of Upper Dorcol, a flat with high ceilings in a building with a grand marble entrance would cost not less than €1,650 per sq metre, which is quite high for Serbia. And “that’s for an apartment in really bad shape,” Cvetkovic says. If the structure is sound and the surfaces are well maintained, the purchase price could exceed €2,100 per sq metre.

These values reflect the fact that many long-time occupants are in no mood to sell. To secure an old flat laden with middle European character, househunters must “buy these people’s emotions” along with the parquet floor, tiles, chandeliers and oak bookcases, he says. Local companies that used to buy old flats to renovate and resell have closed down or shifted to other types of investment in the past four years, deterred by low profit margins.

People are sometimes more willing to sell – and to take more reasonable offers – along Cara Dusana, a street clogged with traffic during the daytime and with trams rumbling by through the night. Some owners once hoped to attract businesses seeking a central office location but an extreme shortage of parking spaces makes this difficult so estate agents are now focused on the residential market. With new development in the area, market analysts see prices evening out and transactions picking up in coming years.

There’s no question that Dorcol is a more charming place to live than New Belgrade, a drab sprawl of cinderblock monstrosities that has spread since the 1950s over former swampland on the former Austro-Hungarian side. “Everyone knows everyone here. People say hello on the street,” says Ljilja Glumac, owner of a beauty salon on Jovanova Street who was born and lives in the rival Sava Mala neighbourhood.

As for the big-time Serbian criminals for which the neighbourhood was once known, they have moved out to the suburbs and now linger in Dorcol only as a romanticised memory.
извор Financial Times
линк http://www.ft.com/cms/s/0f27fd2c-f96e-11db-9b6b-000b5df10621.html
 
Nelson Mendela počasni građanin Beograda
Autor: Tanjug | 15.05.2007 - 13:19

Skupština grada danas je jednoglasnom odlukom, za počasnog građanina Beograda proglasila Nelsona Mendelu, istaknutog borca za ravnopravnost, mir i razvoj demokratije u svetu.
Srbija je prva zemlja na jugoistoku Evrope, čiji je glavni grad Mendeli dodelio to zvanje, a tom odlukom Beograd se pridružio grupi od više od 200 zemalja koje su bivšem predsedniku Južnoafričke Republike dodelile visoka priznanja.
...
izvor Blic
link http://www.blic.co.yu/beograd.php?id=3646
 
Бога ми ја сам се питао :)
Zuba je kralj Beograda
zuba_velika.jpg


Zuba je kralj Beograda, a ko je kraljica? Retki su Beograđani koji se nisu zapitali ko to piše, ko je Zuba i ko je kraljica. Tokom devedesetih se ovaj grafit mogao videti u skoro svakoj ulici glavnog grada, ali i po unutrašnjosti, pa čak i po evropskim prestonicama.

Njegovo ime je Željko Milićević, ima 41 godinu i još traži svoju kraljicu. Zuba je bio jedna od istaknutih ličnosti „Novog talasa“, osnivač multimedijalne grupe „To frizure“, magazina „Pop lava“ i istoimene rok grupe, da bi vremenom postao hroničar svih bitnijih gradskih kulturnih dešavanja, koja je ovekovečio na hiljadama fotografija i ko zna koliko video-snimaka...
извор Блиц
цео текст http://www.blic.co.yu/beograd.php?id=4495
 
Cirkus oko "Cirkus"-a

Kod hotela exYU na keju se nalazi ''Cirkus', a iza njega je još jedan besplatni cirkus. :)

306kejcasino029nf1.jpg


306kejcasino030rs9.jpg


306kejcasino031gc5.jpg


306kejcasino032qg5.jpg


306kejcasino033ba9.jpg


306kejcasino034dv8.jpg


306kejcasino035lg1.jpg


306kejcasino036jo4.jpg
 
Da nije one zgradurine na brdu retko ko bi prepoznao ovaj deo Beograda.

 
Hehe! Izgleda kao neki utvrdjeni grad iz nekog filma! Super!

Inace moj kraj
 
Ja i pored te 'zgradurine' , ne znam koji je deo Bgd......al' Zemun nije sigurno. :)
 
Pa, vi ste 'tamo' prvo napravili zatvor,pa onda tek 'ostalo' :D

Znala je Država sa kim' ima posla. :D
 
Hehe:) Bas tako! Opasni momci cuvaju opasne momke iz ostatka grada! Mada, ima i ostalih krajeva koji su dobro zastupljeni:)
 
Osim zgradurine koja je ostala nijedne kuće više nema. Tu su komunistički arhitekti projektovali i izgradili početkom šezdesetih naselja Konjarnik i Šumice. Hvala graditeljima iz šezdesetih.
 
Nenad":2vf542gp je napisao(la):
Opasni momci cuvaju opasne momke iz ostatka grada!
Mada, ima i ostalih krajeva koji su dobro zastupljeni:)
Zemun je vrlo dobro 'zastupljen' po tom pitanju, a nemamo zatvor.

Samo 3-4 pritvorske 'sobe' u st.policije......za trežnjenje 'veselih'.

Mislim da 'ovde' takva gradnja ,nekog zatvora, ne bi bila rado prihvaćena. :D
 
PSS:pUTIN PREDLOŽEN ZA POČASNOG GRAĐANINA BEOGRADA
4.7.2007 7:53 ČAČAK (Tanjug) - Zamenik predsednika Pokreta ''Snaga Srbije'' (PS S) Dragomir Karić izjavio je sinoć u Čačku da je odbornička grupa ove stranke u Gradskoj skupštini Beograda, koja ima sedam članova, podnela zvaničan predlog da se predsednik Rusije Vladimir Putin proglasi za počasnog građanina glavnog grada Srbije i da jedna veća ulica, možda bulevar, ponese njegovo ime.
''Predsednik velike ruske države se svojski založio da Srbija sačuva svoj suverenitet i teritorijalni integritet u međunarodno priznatim granicama. On nam je pokazao da nismo sami i ovo bi bio skroman način da se takvom čoveku i državniku odužimo'', rekao je Karić lokalnoj TV ''Galaksija 32''.
Izvor: Tanjug
Link: tanjug.co.yu
 
UTEMELJENJE SRPSKE PRESTONICE
Druge godine 15. veka, ugarski car Zigmund Luksemburški vratio je despotu Stefanu Lazareviću otete severne posede srednjovekovne srpske države. Prvih meseci 1403. godine, despot je ušao u Beograd, proglasio ga prestonim gradom Srbije, posvetio ga Presvetoj Bogorodici, a Spasovdan odabrao za gradsku slavu.
Despot je pozvao srpske porodice iz cele zemlje, dao im velike povlastice, a trgovce oslobodio plaćanja carine. Na najvišoj koti je podigao dvodelni Gornji grad. U spoljašnjem delu bile su kasarne, rezervoari, kovačnice, konjušnice, kuće za poslugu i magacini, a u drugom, unutrašnjem gradu, dvor sa riznicom, bibliotekom i kapelom. Glavni ulaz u tvrđavu je bio kod Donžon kule Gornjeg grada, pored srednjovekovne istočne kapije. Tada je nazivana kula Nebojša, baš kao i donjogradska, koja je opstala do danas. Masivna kula, kasnije nazvana Despotova i kapija sa pokretnim mostom, su autentični primeri srednjovekovnog vojnog neimarstva. Danas kula udomljuje Astronomsku opservatoriju. Zapisi iz tog vremena pominju viseći vrt sa prekrasnim rastinjem, bunar obložen mermerom, velike kaljeve peći "budimke" po sobama dvora, a naročito naglašavaju velike staklene prozore, retkost za ono vreme.

Obnovljeno je i milenijum staro rimsko pristanište za dvadesetak galija, nadgledano sa visoke kule Nebojše, tada nešto više nego što je danas. Kula je bila od kamena i opeke, sa puškarnicama i otvorima za topove. Uz pristanište su bile zgrade carine i riblje pijace, a na njih se oslanjale zanatske radnje i prodavnice. Postojalo je i Savsko pristanište, zaštićeno topovima na priobalnim bedemima, kojima su obe luke bile povezane.

"Civilni" Beograd, splet stambenih kuća, dućana i zanatskih radnji, pružao se padinama kalemegdanskog grebena. Istočno predgrađe je krasila mitropolijska crkva Uspenja presvete Bogorodice, zaštitnice Beograda. U crkvi moravskog stila je čuvana čudotvorna ikona Majke Božje iz 1079. godine. Svedočanstvo o tome sadržano je u ktitorskom natpisu na ostacima mermernog portala. Od dolaska Turaka (1521), Mitropoliji jednostavno više nije bilo mesta na Kalemegdanu. Sačuvani su samo temelji i nekoliko lukova koji omogućavaju da se nasluti velelepnost pravoslavnog hrama. Despot je podigao još nekoliko prekrasnih crkvi u moravskom stilu: Sveta tri Jerarha, hram Svetog Nikolaja i crkvu Svete Petke, koju su istorijske pogibelji Beograda zaobišle i na radost pokoljenja sačuvale do danas. U steni iza crkve bila je isposnica, čiji su tragovi vidljivi i danas. Zapisi iz tog i kasnijih vremena pominju i donjogradske crkve Anicu (Cvijeta) i Maricu. Naravno, po dolasku, Turci su ih preuredili u barutane. Srušene su u Prvom svetskom ratu.
Na despotov poziv, prvi su stigli dubrovački i grčki trgovci i pomogli razvoj privrednog, kulturnog i verskog centra Srbije. Najpoznatije dubrovačke porodice bile su Gradić, Bobaljević i Gundulić. Crkveni zapisi sačuvali su od zaborava ime beogradskog mitropolita Isidora (1414-1416), koji je sa naslednicima Grigorijem (1439), Joanikijem (1479) i Filotejem (1481), brinuo o beogradskim hrišćanima tokom 15. veka. Beograd, sa oko 45.000 stanovnika tada je postao najveći i najznačajniji grad na Balkanu.

Despot nije dugo vladao Beogradom - samo 24 godine (1403 -1427), ali je baš to razdoblje za budućnost grada bilo presudno. Vladar je postavio temelje na kojima će grad da se razvija vekovima, uprkos pokušajima, posebno turskim, da iseljavanjem našeg življa, stari slovenski i srpski grad unište. Za buduće vekove, Stefan Lazarević, sin kneza Lazara, srpskom narodu je usadio svest o njegovoj prestonici.
Izvor: Glas javnosti
Link: http://www.glas-javnosti.co.yu/danas/srpski/bg07070306.shtml
 
Beograd dobija Satira fest
BEOGRAD, 4. jula 2007. (Beta) - Skupština Fonda "Radoje Domanović" odlučila je danas da se u Beogradu ustanovi Međunarodni festival humora i satire Satira fest, saopšteno je iz Sekcije satiričara Udruženja književnika Srbije. Fond je raspisao i konkrus za nagrade "Radoje Domanović" u pet kategorija.

Prvi Sartira fest biće održan u oktobru i okupiće, kako se navodi, najbolje domaće satiričare i književnve kritičare, ali i ugledne učesnike i goste iz SAD, Rusije, Crne Gore, BiH, Bugarske i Makedonije.

Konkurs za nagrade "Radoje Domanović" biće otvoren do 31. avgusta, a nagrade dodeljene novembra meseca u Beogradu. O dobitnicima će odlučivati žiri u sastavu: Srba Ignjatović, LJubivoje Ršumović, Predrag Bogdanović Ci, Aleksandar Čotrić i Radoslav Tilger.

Nagrade koje se sastoje od plakete i novčanog iznosa od 40 hiljada dinara, dodeljuju se za izuzetan doprinos razvoju srpske satire, za najbolju satiričnu knjigu objavljenju u 2006. godini, za multimedijalni doprinos satiri, za najboljeg satiričara u dijaspori i nagrada Ekselencija satire za međunarodni doprinos svetskoj satiri.
Izvor: Beta
Link: beta.co.yu
 
Vrh