

Krajem prošle nedelje navršilo se dve godine od kako je formirana naizgled nespojiva koalicija na gradskom nivou, pa je sada pravi trenutak da rezimiramo učinak vlasti na polovini mandata. Bez obzira na postizbornu kombinatoriku, vlast u Beogradu od dana formiranja funkcioniše relativno stabilno i po mišljenju javnosti dobija prelaznu ocenu. Na listi urađenog ima dosta kako pozitivnih tako i negativnih stvari, a mi ćemo pokušati da analiziramo stanje kroz pregled značajnijih poteza u prethodnom periodu.
Prve mesece ovog mandata obeležilo je dugo očekivano otvaranje gradilišta novog mosta preko Ade Ciganlije. Most preko Save je jedan od najznačajnijih infrastrukturnih projekata za grad u poslednjih nekoliko decenija i posle dugogodišnjeg iščekivanja i probijanja ranije najavljenih rokova, u oktobru 2008. zvanično su počeli radovi na izgradnji. Možemo da pohvalimo dinamiku radova koji odlično napreduju, a nedavno je sa glavnim pilonom spojen zadnji raspon mosta koji bi trebao da bude završen 2012. Izgradnju mosta takođe prati loša organizacija tenderskog procesa, pa tako još uvek nije završen sada već najavljeni izbor izvođača prilaznih saobraćajnica kao ni glavni projekat južnih prilaza. Pored ovog mosta, najavljena je izgradnja još jednog mosta u Beogradu, ovoga puta preko Dunava, koji će povezati naselja Zemun i Borču. Prema najavama izgradnja mosta bi trebalo početi tokom sledeće godine i u narednim godinama predstavljaće jedan od najvažnijih razvojnih poduhvata u gradu.
Još nekoliko infrastrukturnih projekata je završeno ili su u trenutnoj realizaciji, a smatramo da ih je važno napomenenuti. Pre svega u toku je realizacija izuzetno važnog saobracajnog objekta, denivelisane raskrsnice “Hipodrom”, koja je već u odmakloj fazi izgradnje i čiji se završetak očekuje krajem ove godine. Raskrsnica će na stubovima premostiti postojeći železnički koridor čime će biti ostvarena bolja veza Banovog Brda sa novim mostom preko Ade Ciganlije. Treba spomenuti i izgradnju železničkog nadvožnjaka u ulici Jurija Gagarina čime su stvoreni uslovi za proširenje ove ulice i formiranje nove pregledne i protočne raskrsnice. Pored novih projekata u prethodnom periodu aktuelno je bilo i nekoliko važnih rekonstrukcija, između ostalog rekonstrukcije Savske i Požeške ulice i Bulevara Kralja Aleksandra, kao i dugo isčekivan početak rekonstrukcije mosta Gazela. Iako su u velikoj meri prilikom rekonstrukcija ispoštovani rokovi za završetak radova, Beograd i dalje boluje od izuzetno lošeg kvaliteta izvedenih radova, pa se degradacija i propadanje novoizgrađenih deonica dešava za jako kratko vreme, praktično u garantnom roku. Novo popločani trotoari i kolovozi propadaju već u prvoj godini eksploatacije, pa nam ostaje da vidimo kako će se u tom pogledu pokazati poslednja rekonstrukcija u Bulevaru Kralja Aleksandra koja će biti okončana narednih dana. Ohrabruje činjenica da gradski čelnici priznaju da taj problem postoji, ali takođe i činjenica da oštre reči neće dati konkretne rezultate, već da je potrebno razviti efikasan sistem kontrole kvaliteta.
Kada je u pitanju javni gradski saobraćaj među prvim značajnijim inicijativama trenutne vlasti bio je tender za nabavku novih tramvaja. Dotadašnji plan modernizacije tramvajske flote podrazumevao je remont postojećih vozila, ali je krajem 2008. godine odlučeno da se uđe u nabavku 30 potpuno novih vozila. Tender će biti zapamćen po tome što je produžavan bez najave protivno tenderskoj proceduri, da nije podrazumevao testiranje vozila i da je postavio cenu kao jedini kriterijum pri kupovini. Na kraju, pobednik tendera bio je španski proizvođač “CAF” koji će tokom naredne godine započeti isporuku novih vozila, čime će biti zamenjeno gotovo 30% tramvajskog voznog parka GSP-a. Takođe želimo da napomenemo i nove investicije u gradsku železnicu koje su još jedan jako dobar potez vlasti ka rešavanju saobraćajnih problema grada.
Pred Beogradom se nalazi još dosta funkcionalnih problema sa kojima se suočava i koji će biti izazov u drugoj polovini mandata. I ako nije u nadležnosti gradskih institucija moramo istaći da je potpuno zapostavljena i usporena izgradnja obilaznice oko grada, gde se u protekle gotovo 2 godine nije izgradilo ni metar novog puta. Važno je pomenuti da se u Beogradu građani bore sa pomahnitalim cenama kvadrata stambenog prostora za koje možemo držati odgovorne kako gradske tako i republičke vlasti. Stanogradnja je možda jedan od najintenzivnijih i privredno najproduktivnijih sektora u građevinarstvu čiji multiplikatorski efekti deluju pozitivno na desetine privrednih grana. Cene kvadrata u Beogradu su veštačka tvorevina nastala u kombinaciji više netržišnih faktora. Grad ima posebnu odgovornost da obezbedi kvalitetan stambeni prostor po dostupnim cenama ukoliko tržiste nije u stanju da to učini. Pokrenut je projekat na državnom nivou izgradnje nekoliko novih naselja na parcelama u vlasništvu Vojske Srbije i IMT-a. Radi se o stanovima i kvartovima čiji standardi i kvalitet moraju biti na višem nivou, dok bi cena kvadrata u novom naselju morala biti niža od najavljene ukoliko se žele postići značajniji efekti i kako bi stambena naselja zaista opravdala epitet neprofitnih. Borba sa “naduvanim” cenama kvadrata i kvalitet neprofitnih stanova biće posebna tema u narednim mesecima.
Sve u svemu, možemo reći da je Beograd sa nekoliko važnih i dugo pripremanih infrastrukturnih projekata konačno pokrenut iz razvojne stagnacije koja je trajala godinama unazad. Beogradska infrastruktura će sa navedenim objektima napraviti značajan korak unapred ka rešavanju gorućih, pre svega saobraćajnih problema, međutim daleko od toga da možemo biti potpuno zadovoljni. Gradska vlast uspeva da većim javnim investicijama balansira ekonomski kolaps koji je praktično zamrzao sve veće privatne investicije, pre svega u izgradnji poslovnog i stambenog prostora. U tom smislu, grad je povukao jako dobar potez intenzivirajući izgradnju infrastrukture. Time je ne samo omogućio privrednu aktivnost u periodu krize, već sa novom i modernom infrastrukturom ispunjava preduslove privrednog oporavka. U kontekstu cele zemlje, Beograd zaista predstavlja nešto svetliju tačku i ako razvojna strategija još uvek nije jasno definisana. U novom ekonomskom okruženju koje će biti naša realnost u ovoj deceniji, Beograd će tek biti u iskušenjima , kada će doći i pravi test onih koji ga vode.
Ono što se ističe kao jako dobar rezultat gradske vlasti jeste bila i proaktivna socijalna politika, zatim restruktuiranje velikih prehrambenih kombinata, a kao posebno ističemo aktiviranje teme izgradnje beogradskog metroa o kome za naše posetioce spremamo poseban izveštaj. Ocenu toga kako su prošle prve dve godine daće građani, a mi apelujemo na gradsku vlast da hitno uvede urbanistički i komunalni red i da otvori sva velika pitanja grada za javnu i stručnu debatu kako bi se došlo do trajnih i održivih rešenja. Primeri seče platana, planovi za prostor Zvezdarske šume, rekonstrukcija Mišarske ulice itd. izazvali su burne reakcije dela javnosti, nakon čega se pokazalo da je, uprkos tome ko je u pravu, jako važno da gradske institucije razviju što direktniju i transparentniju komunikaciju sa građanima. Uključivanjem građana u proces odlučivanja, naročito kada je u pitanju rešavanje lokalnih problema, pored toga što dovodi do kompromisnog rešenja, razvija i odgovornost građana prema svom Gradu.